Sve je počelo 14. listopada 2009. koji je urezan u njeno pamćenje. Tog dana Jen je stigla na hitnu sa bolovima u grlu i mislila je da se radi o gripi. Liječnici su ju poslali kući nakon što su joj dali infuziju, ali u manje od 48 sati vratila se, kako prenosi thehealthy.com.
"Bila sam na početku srednje škole kada sam vidjela nešto o virusu gripe H1N1 kako se počeo širiti, ali nije me to zabrinjavalo jer sam ju već imala i prebolila jednostavno.", kaže Ludwin. Ovog se puta osjećala drugačije. Njezine grlobolje napredovale su do bolova u tijelu, imala je visoku temperaturu i otežano je disala. "Imala sam nešto što mogu opisati jedino kao bol u organima - to nisu bili mišići i kosti već kao snažni bolovi u organima. Povraćala sam krv, a tijelo sam hladila tako što bih obukla bikini i ležala na pločicama u kuhinji. Kad su mi rekli da imam nešto 'virusno', da odem kući i odmorim se, nisam mogla vjerovati." Znala je da nešto stvarno nije uredu. "Nisam religiozna osoba, ali tu večer sam se prvi put pomolila. Molila sam Boga da me probudi idućeg jutra.
"Sve što se događalo iduća tri dana mi je u magli. Nazvala sam mamu i bilo joj je jasno da loše dišem, a zaprijetila mi je da će zvati ona hitnu ukoliko ne odem sama. Moj odlazak na hitnu zadnja je stvar koje se sjećam prije buđenja na intenzivnoj."
Kada je stigla u bolnicu Jen je odmah primila kisik, a bila je u septičkom šoku i bubrezi su joj otkazivali. Septički šok kritični je stadij sepse kada infekcija tjera imunološki sustav da joj 'odgovori', a to može dovesti do visokog krvnog pritiska i preslabu cirkulaciju krvi.
Sepsa je rijetka, ali vrlo opasna za organizam, a kao posljedica gripe javlja se još rijeđe. Zaista nikada ne možemo predvidjeti kako će tijelo reagirati na infekcije i viruse.
Doza kisika koju je Jen primila nije bila dovoljna njezinim vrlo slabim plućima. "Morali su me intubirati i staviti na ventilator, ali čak ni to nije radilo, pa su pokušali s još jednom opcijom - nešto što se naziva oscilirajućim ventilatorom. Morala sam sjediti jer paraliziraju vaše tijelo i to vas fizički uzdrma. U tom su trenutku pozvali moje roditelje da dođu. Kad su moji roditelji vidjeli stanje u kojem se nalazim, obavijestili su moju braću i sestre kako nisam dobro, pa su stigli i oni."
Kad su liječnici utvrdili da Ludwin ima unutarnje krvarenje, zakazali su hitnu operaciju. "Nisam očekivala da ću preživjeti operaciju, pa su se u tom trenutku moji roditelji i šira obitelj došli pozdraviti."
Iako je preživjela rizičnu operaciju, uzrok krvarenja nije bio otkriven. "U to vrijeme mi se stanje pogoršalo i razvila sam nešto što se naziva akutni respiratorni distres sindrom ili ARDS, kao i zatajenje više organa i drugo stanje koje se naziva diseminirana intravaskularna koagulacija ili DIC. Većina ljudi ne preživi nijednu takvu stvar sam, a sve sam ih imala.", rekla je Jen.
Kada su počeli gubiti nadu da će preživjeti, liječnici su odlučili eksperimentirati sa 'drogom za gripu' - injekcije koje se daju samo u teškim stanjima gripe, trudnicama i astmatičarima- od koje je Jen bilo jedan korak bolje pa su lječnici imali vremena tretirati i druge komplikacije koje je imala.
Ludwin se počelo pogoršavati u kratkom vremenu. Dok su liječnici radili na sprečavanju većih oštećenja, podvrgla se operaciji pluća i grla. Zbog upotrebe vazopresora (lijekova koji sužavaju krvne žile kod pacijenata s izrazito niskim krvnim tlakom), razvila su se zgrušavanja u nogama i rukama što je dovelo do gangrene. "Moji udovi polako su umirali. Dan prije Dana zahvalnosti smatrali su me dovoljno dobrom da preživim operaciju i amputirali su mi obje noge ispod koljena, sve prste na lijevoj ruci, kao i djelomične prste na desnoj." Kako bi spasili što više zdravog tkiva na rukama, liječnici su stvorili otvor blizu njezinih bokova i šivali joj ruke u tijelo, uklanjajući ih svakih nekoliko dana kako bi uklonili još mrtvog tkiva. To je osiguralo da preostalo tkivo njezinih ruku i dalje prima zdravu opskrbu krvlju. "Bila je to operacija svakih nekoliko dana, ukloniti ruke, očistiti mrtvo tkivo i zamijeniti ih u tijelu i ponovo zašiti. To je trajalo četiri do šest tjedana."
Jednom kada je Jen bila sposobna preći na odjel manje intenzivne njege u bolnici, osoblje ju je počelo ohrabrivati da počne rehabilitaciju. "Radila sam puno fizičke terapije s obzirom da sam bila tri mjeseca u krevetu. Imala sam svega 36 kilograma. Morala sam ponovno učiti micati glavu, sjediti, puzati i hodati. Zapravo, sve. Na rehabilitaciji sam bila šest tjedana, a na Valentinovo sam dobila proteze za noge. Mogla sam hodati i samo sam željela ići kući."
U ožujku 2010. godine Ludwin je poslana na kućnu njegu kod roditelja. Manje od godinu dana nakon toga nastavila je život kakav je imala prije gripe. "U kolovozu sam nastavila školu i postala potpuno samostalna. Kada sam bila u bolnici medicinske sestre pitale su roditelje da me opišu jednom riječi, a oni su rekli - živahna. Sestre su se rekle kako će me moja živahnost izvući iz svega ovoga - i je."
Prošlo je desetljeće od kada se Jen borila za život. Jedno dugo desetljeće za koje nikada nije mislila da će proživjeti. U posljednjih deset godina stekla je dva magistarska studija i planira se vratiti u školu za doktorat. Puno radno vrijeme radi u zdravstvu, a strastveno se bavi educiranjem drugih o gripi. "Da sam gripu shvatila ozbiljno, možda se to ne bi dogodilo. Znam da neki kažu da ne vole igle i da zato ne primaju cjepivo - ali ja bih trpila pet sekundi boli zbog mentalne i emocionalne traume koju sam pretrpila. To nikada neće nestati." Ludwin kaže da je mit da se cjepivom protiv gripe može uhvatiti gripa.
Da se redovito podmazivala ne bi bilo pada imuniteta i gripe.