U ranu zoru 7. lipnja 1944. godine u višku luku uplovio je britanski razarač Blackmore. Doplovio je njime Josip Broz Tito u potrazi za sigurnim skloništem. Pronašao ga je u špilji koja je s vremenom postala vrhovni štab partizanske vojske i sjedište Titove vlasti. Jamu smještenu nedaleko od sela Žena Glava do tada su zvali Duhova spilja, a danas nosi naziv po ovom komandantu partizanskih snaga. Bez obzira na to voljeli ga ili ne, svi koji u nju uđu ostanu fascinirani ostacima koju je njegova vojska ostavila za sobom. Točnije, kad se kaže “Titova špilja”, misli se zapravo na dvije špilje do kojih vodi uređeno kameno stepenište, pristupni put od 275 stuba. Niža je bila predviđena za smještaj Titovih suradnika, a u drugoj, udaljenoj oko stotinu metara, uredili su za njega sklonište. Obje su špilje za potrebe boravka u njima bile uređene, proširene i podzidane. Prirodno proširenje veće spilje u obliku predvorja uređeno je za blagovaonicu i za sastanke, a u njemu je u jednom manjem udubljenju uređeno i mjesto za Titova psa, vučjaka Tigra.
Do Titove špilje može se doći s ceste za Hum, najviši vrh otoka Visa smješten na 587 metra nadmorske visine, koji, piše na stranici Hrvatskog planinarskog saveza (HPS), nije dostupan jer se “na njemu nalazi vojni objekt kojemu se ne treba približavati”. Od vremena kad je Tito kročio na otok pa sve do odlaska jugovojske s otoka, Vis je bio vojna baza zabranjena za strance, otok načičkan vojnim objektima, pun uvala i rtova opasanih bodljikavom žicom i minskim poljima. Vojna povijest otoka potakla je lokalne agencije da osmisle “military” ture. Tako, primjerice, agencija Alternatura vodi u obilazak tunela iskopanih diljem otoka. Navode i 30 različitih vojnih objekata, uključujući i jednu od najatraktivnijih, raketnu bazu u Stupišću kod Komiže, gradića s dugom ribarskom tradicijom, koja se vidi čim se njime prošetate. Popeti se možete i na Sveti Vid, vrh brežuljka u središtu viške visoravni, odakle je vidljiva i pista nekadašnjeg savezničkog aerodroma, još uvijek označena crveno-bijelim stupovima postavljenim između trsja bugave i kuca. U blizini je i Plisko polje, poznato i po jedinom kriket-igralištu u Dalmaciji. Iz tamošnje turističke zajednice ističu i kako će u unutrašnjosti Visa za sebe nešto pronaći i ljubitelji slavnog pisca Johna Ronalda Reuela Tolkiena, i to samo ako se prošeću Taležom, 200 godina starim zaselkom koji bi se, kažu, bez problema uklopio u neku Tolkienovu bajku da je “ovaj kojim slučajem bio Višanin”.
– Iz Taleža će vas lako uputiti prema Veloj Gomili, u doba kraljice Teute kamen po kamen uzdignutom najstarijem svjetioniku na Jadranu – ističu te dodaju da se s njegovih 245 metara nadmorske visine pruža pogled na cijelu južnu i jugoistočnu obalu otoka.
Duga ribarska tradicija Komiže (gore) vidi se čim se njome prošetate. Barke i mreže nezaobilazan su prizor u ovom gradiću, a u blizini su i dvije Titove špilje do kojih vodi kameno stubište (dolje)
Na otoku su i ostaci teutina svjetionika iz 4. st. prije krista, u to doba najvećeg na jadranu.
