Juraj Julije Klović – Georgius Julius Clovius Croata (Grižane, Vinodol, 1498. – Rim, 1578.) Jedan od najvećih hrvatskih slikara svih vremena. Nijedan hrvatski slikar prije, ni poslije njega nije bio toliko hvaljen i slavljen od svojih suvremenika. Bio je jedan od najvećih europskih minijaturista - slikara malih slika, koji je stvarao za posljednjeg budimskog kralja Ladislava i niz talijanskih kardinala, od kojih ga je Alessandro Farnese prozvao Michelangelom sitnoslikarstva.
Talijanski slikar i pisac životopisa poznatih umjetnika Giorgio Vasari o Kloviću je zapisao: \"Nikada još nije postojao, niti će se u budućim stoljećima pojaviti tako rijedak i vrstan minijaturist, kakav je don Julije Klović, jer je on daleko nadmašio sve koji su se bavili tom vrstom slikarstva\". Slavni El Greco, čiji je Klović bio učitelj, uzdigao ga je među najveće velikane renesansnog slikarstva, zajedno s Michelangelom, Rafaelom i Tizianom. Otac mu je, prema kazivanju rano poginuo u boju s Turcima, pa se kao dječak morao prihvatiti težačkih poslova, a slobodno vrijeme je provodio rišući po kamenju i zidovima sitne sličice.
Te njegove crteže su zapazili pavlinski redovnici, koji su ga poslali u školu, najprije u Crikvenicu a potom u Veneciju. Ondje, kao osamnaestogodišnjak stupa u službu kardinala Grimanija. U Rimu je Klović upoznao Giulija Romana, koji mu je bio prvi slikarski učitelj a kasnije i veliki prijatelj. Godine 1523. odlazi na službu u Ugarsku, na poziv kralja Ludovika. Iz tog vremena Kloviću se pripisuju iluminacije u Statutu grada Iloka (1525.). Nakon teškog poraza mađarske vojske na Mohačkom polju 1526. i kraljeve smrti, Klović se vraća u Rim ali tamo ostaje bez imetka i završava u zatvoru, nakon što su godinu kasnije Španjolci zauzeli Rim. Prema svjedočenju Giorgija Vasarija, u tamnici se zavjetovao da će ostatak života provesti u samostanu uspije li izvući živu glavu. Nekoliko mjeseci kasnije stupio je u samostan u Mantovi, gdje nastavlja usavršavati svoje sitnoslikarsko umijeće.
Međutim kardinal Grimani traži papino dopuštenje za Klovićev izlazak iz samostana, kako bi mogao za njega stvarati. Iz tog razdoblja potječe jedno od njegovih najranijih sačuvanih djela Evađelistar kardinala Grimanija iz 1533. Na poziv pape Pavla III. odlazi u Rim, a dvije godine kasnije u službu ga prima kardinal Alessandro Farnese, papin nećak. Uz njegovu potporu nastala su izvanredna Klovićeva djela, uključujući i Časoslov Farnesse ili Officium Virginis, koji se čuva u New Yorku, te se smatra remek djelom minijature u svjetskim razmjerima. To djelo krasi 28 minijatura s prizorima Staroga i Novog zavjeta, specifične po izduljenim likovima zagonetna izraza i prevladavajuće plave, ljubičaste, blijedozelene i žute nijanse te dekorativne raskoši. Slične izdužene likove mističnih izraza lica nalazimo kasnije kod Klovićeva učenika El Greca, čiji je napredak uvelike pomagao.
A španjolski slikar El Greco koji je iznimno cijenio Klovića dvaput mu se odužio – oko 1570. izradio je njegov portret, koji se čuva u Napulju te ga je prikazao na slici Izgon trgovaca iz hrama, zajedno s najvećim slikarima renesanse Michelangelom, Rafaelom i Tizianom. Klovićev grob se nalazi u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli, blizu Michelangelove skulpture Mojsije.
>> Pročitajte i o ostalim hrvatskim velikanima u našem serijalu
