Hrvatski košarkaški veterani pobjednici su prvih utakmica i prvog turnira odigranog na splavi u povijesti sporta. Taj posebni “dogodek” zbio se u Koparskom zaljevu na turniru triju selekcija bivših igrača koji su organizirali domaćini skorašnjeg Eurobasketa. Slovenci su, kada je u pitanju promocija velikog natjecanja, doista originalni. Prigodom ždrijebanja skupina organizirali su hakl u špilji (Postojna), a sada i tri utakmice na moru.
Roman Horvat, bivši slovenski reprezentativac (poznat i kao posljednji igrač koji je faulirao Dražena Petrovića), nije skrivao oduševljenje.
– Ovo je čak i atraktivnije od košarke u špilji jer ljepše je igrati na suncu, uz more.
Bioterapeut nije bio nužan
Zapravo, igralo se na splavi teškoj 1500 tona i udaljenoj nekoliko stotina metara od koparske obale, na igralištu koje se montiralo tri dana. Sve to fasciniralo je i trostrukog klupskog prvaka Europe Matjaža Smodiša, inače i bivšeg igrača zagrebačke Cedevite.
– Košarka na splavi? Kada su mi to prvi put spomenuli, mislio sam da me netko zaje....., da je skrivena kamera. Premda je to bio čudan osjećaj, jer se na trenutke moglo osjetiti i da se igralište malo ljulja, sve je ispalo super.
– Kako to da ste Hrvatima prepustili Koparski zaljev? – pitali smo.
– To im je za dobrodošlicu u Europsku uniju – našalio se Smodiš.
No, Hrvati se na pontonskom košarkaškom terenu nisu nimalo šalili. Predvođeni Dinom Rađom doista su htjeli osvojiti turnir. Imali su više energije od ostalih, kao da im je u tome pomogao i razigravač Alan Gregov, bivši reprezentativac, a danas bioenergetičar iz škole Zdenka Domančića.
– Ne, ovaj put doista nisam ništa radio jer me nitko za terapiju nije ni pitao, no imali smo u momčadi jako pozitivnu amtmosferu.
Gregov je već punih devet godina bioterapeut, a poznato je da je nekim svojim trenerima bio čovjek zadužen za dobru atmosferu u svlačionici.
– Na početku je to moje bavljenje bioenergijom u momčadi bilo predmet zafrkancije, a poslije su ti koji su me zafrkavali dolazili na terapiju – kazao je Alan.
Tabak je igrao na kruzeru
Svoj energični nastup Rađa je objasnio ovako:
– Za mene je svaka utakmica na nož, bez obzira protiv koga i kada jer ja ne podnosim poraz.
Kada je protiv Slovenaca promašio jedan zicer, službeni spiker “kaznio” ga je s pet sklekova, a dobro raspoloženi Dino doista se spustio na ruke i na centru odradio kaznu da bi nakon utakmice kazao:
– Premda sam iz Dalmacije, dosad nikad nisam igrao košarku na moru.
Nešto slično moglo se čuti i od trenera hrvatske momčadi Žana Tabaka, koji zbog problema s leđima nije mogao igrati, ali je zato vodio momčad s klupe. Tabak je, kaže, ipak već igrao košarku na moru, ali nikad pet na pet.
– Ovo je prvi put da igram košarku na splavi. Ja sam jednom ipak igrao na moru, ali bilo je to tri na tri na jednom krstarenju Karipskim morem.
Hrvatsku momčad sastavio je Dino Rađa uz kojeg su još igrali Miro Jurić, Alen Gregov, Boris Gnjidić, Darko Krunić, Hrvoje Perinčić, Aramis Naglić i Duje Rađa, 16-godišnji Rađin sin. Duje je visok 190 cm, ne igra za KK Split, nego za KK Adriatik i ne planira biti centar.
– Igram poziciju trojke ili četvorke i volio bih na kraju biti krilni centar.
Kaže da mu tata nije uzor, što je očito i po izboru željene pozicije, ali da ovo nije prvi puta da igraju zajedno.
– Igrali smo jednom zajedno u momčadi na kampu u Umagu.
– I zabio je prvi koš na moje dodavanje. Danas je ušao umjesto mene, što znači da sam ja gotov – dodao je otac Dino.
Rađa u sinu ne priželjkuje vidjeti svoju presliku.
– Volio bih da se on bavi košarkom, no nemam nikakvih pretenzija. On ne mora biti Dino Rađa. Koji god put izabere, ja ću biti sretan. Ako hoće biti ozbiljan igrač, onda će morati slušati mene, a ako neće, neka radi što ga je volja. Uvijek će biti moj sin i ja ga nikad neću gurati, ali ako košarku izabere, onda će morati biti kako ja kažem.
Nakon utrke Svjetskog skijaškog kupa u Kranjskoj Gori, Rađi je ovo bila druga promotivna akcija u korist Eurobasketa.
– Slovenci me se sjete, za naše ne postojim. Tako ti je to kad nisi prijatelj Danku Radiću, onda si u hrvatskoj košarci odmah nepoželjan.
Kaže da se odazvao dobrovoljno, bez ikakva ugovora:
– Slovenski izbornik Božo Maljković nazvao me i pitao bih li ja to učinio. Oni su platili hotel i zar bih ja trebao reći da mi se ne da?
Ipak, Rađa baš i nije zainteresiran za Eurobasket u promatračkom smislu.
– Doći ću pogledati samo ako Božo sa Slovenijom uđe u polufinale.
Rađa je u finalu protiv Slovenaca vodio bitku s Rašom Nesterovićem, slovenskom košarkaškom legendom, koji se prihvatio uloge promotora Eurobasketa.
– Zna se što Rađino ime u košarci znači i gdje god se on odazove, to je spektakl. Uvjerio sam se u to i kada smo zajedno igrali na oproštaju Saše Đorđevića.
EP za 16 milijuna eura
Zanimljivo, no njih dvojica do ove veteranske zgode nikad nisu igrali jedan protiv drugoga.
– Možda je za mene tako i bolje – rekao je Rašo.
Osim Duje Rađe među onima na terenu jedini aktivni igrač bio je Marko Milič. On je i jedini zakucavao.
– Prošlu sam sezonu proveo u Kuvajtu, a i sljedeću ću. Za kraj karijere odlučio sam otići u avanturu. Kuvajt je jako bogata zemlja naftom, no košarka im je poluprofesionalni sport, više tjelovježba nego vrhunski sport.
Slovenci su, osim Rađe, za promociju Eurobasketa unajmili još nešto hrvatsko. Bio je to katamaran “Prince of Venice” koji pod hrvatskom zastavom plovi na relaciji između istarskih gradova i Venecije. “Venecijanski princ” ovaj je put imao ulogu tribine za medije i uzvanike. S njega se gledalo i navijalo za veteranske reprezentacije na pontonu što je organizatore stajalo otprilike 70.000 eura.
No, to je ništa prema ukupnim troškovima Eurobasketa. Slovenci su najprije morali platiti Fibi kootizaciju od šest milijuna eura, a potom su morali potrošiti još deset na organizaciju. Srećom, dobili su i nešto od Europske unije i to preko svoje vlade koja im je proslijedila četiri i pol milijuna eura za uređenje dvorana u Jesenicama i Kopru.
>> Barem netko pobjeđuje: Rađa i veterani osvojili turnir na splavu
