Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 1887. – Švicarska, 1976.) i Vladimir Prelog (Sarajevo, 1906. – Mammern, Švicarska, 1998.) jedini su hrvatski dobitnici Nobelove nagrade na području znanosti.Zanimljivo je da su obojica dobila nagrade za kemiju, Ružička 1939. a Prelog, kao njegov učenik i nasljednik, 1975.
Ružička je bio profesor na Sveučilištu u Zürichu i šef Laboratorija za organsku kemiju ETH (Eidgenossische Technische Hochschule). Objavio je samostalno i sa suradnicima oko 600 radova. Dobio je osam počasnih doktorata iz prirodnih znanosti, medicine i prava, te članstvo u sedamnaest akademija. Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona), njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske kemije.
Prelog je privukao europsku pozornost svojim radom na sintezi adamantana, još u Zagrebu. Suradnjom s tvrtkom Kaštel (pretečom Plive) unaprijedio je hrvatsku farmaceutsku industriju te je utemeljio i podigao na europsku razinu Zagrebačku školu organske kemije. Od 1941. djelovao je Zürichu, gdje je 1957. postao nasljednik prvog hrvatskog nobelovca Ružičke, kao predstojnik Zavoda za organsku kemiju. Pridonio je objašnjenju strukture steroida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija. Bio je počasni član najuglednijih svjetskih akademija. U vrijeme najžešćih ratnih sukoba u Hrvatskoj 1991. godine, Prelog je inicirao i potpisao „Apel za mir u Hrvatskoj\", koji je potom potpisalo više od stotinu dobitnika Nobelove nagrade. Na poticaj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, posmrtni ostaci Vladimira Preloga preneseni su i Züricha u Zagreb 2001. godine i pokopani u grobnici HAZU-a na zagrebačkom groblju Mirogoj.
>> ‘Mami’ šegrta Hlapića čak dvije nominacije za Nobela
