U opsežnom istraživanju koje su proveli Večernji list i Millenium promocija građani Hrvatske od sto ponuđenih hrvatskih velikana izabrali su njih 30 na koje su najponosniji. Objavljivat ćemo njihove portrete kako bismo ih bolje upoznali. Hrvatske velikane predstavlja dr. sc. Božo Skoko, stručnjak za hrvatski identitet
Ivana Brlić Mažuranić (Ogulin, 1874. – Zagreb, 1938.) Najznamenitija hrvatska književnica za djecu, poznata i kao hrvatski Andersen, odnosno hrvatski Tolkien. Prvu pozornost čitateljske publike stječe 1913. romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića, u kojem siromašni i izrabljivani šegrt bježi od svoga gazde te se susreće s mnogobrojnim životnim izazovima. A nakon objavljivanja knjige Priče iz davnina (Matica hrvatska, 1916.), koja sadrži mitološke mudrosti običnoga svijeta inspirirane slavenskom mitologijom, postaje planetarno poznata. To je djelo danas dostupno na gotovo svim važnijim jezicima svijeta, kao i većina drugih njezinih pripovijedaka. Čudnovate zgode šegrta Hlapića su prevedene, među ostalim i na bengalski, hindu, kineski, vijetnamski, japanski i perzijski jezik. Dva je puta bila nominirana za Nobelovu nagradu (1931. i 1938.).
Bila je prva žena u tadašnjoj Jugoslaviji koja je postala (dopisna) članica tadašnje Akademije JAZU (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti). Osobitosti su njezina stvaralaštva izvornost tema i ideja, jednostavnost i čistoća izraza, iznimna kreativnost, maštovitost te slikovitost i tečnost pripovijedanja. Svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji uz rame s drugim svjetskim velikanima dječje književnosti. Bila je unuka slavnog hrvatskog bana reformatora Ivana Mažuranića. Zahvaljujući visokom društvenom položaju stekla je izvrsnu naobrazbu tog doba. Udala se za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, s kojim se aktivno uključila u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Imala je sedmero djece. S obitelji se iz Ogulina najprije preselila u Karlovac, potom u Jastrebarsko, a nakon udaje 1892. živjela je u Slavonskom Brodu. Pokopana je u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.
>> Za života bez nagrada, a sad nagrada nosi njegovo ime
