Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 1922. – Zagreb, 1999.) Prvi predsjednik samostalne i suverene Republike Hrvatske, povjesničar i jugoslavenski general. Nakon sudjelovanja u antifašističkoj borbi i vojne karijere u tadašnjoj jugoslavenskoj armiji, 1961. posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu te postaje ravnatelj novoutemeljenog Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (danas Institut za povijest).
Međutim, svojim se radovima relativno brzo suprotstavio snažnoj unitarističkoj struji u jugoslavenskoj politici. Među prvima u komunističkoj Hrvatskoj otvorio je raspravu o hrvatskim nacionalnim pitanjima, primjerice o nametanju Hrvatima kompleksa krivnje zbog postojanja Nezavisne Države Hrvatske, centralizaciji Jugoslavije koja je marginalizirala i provincijalizirala Hrvatsku, jasenovačkom mitu kao stožeru novovjeke velikosrpske ideologije te srpskoj dominaciji i hrvatskoj podređenosti u zajedničkoj državi. Izbačen je iz Saveza komunista 1967. godine, smijenjen je s položaja ravnatelja, zabranjeno mu je javno djelovanje te je prisilno umirovljen. Godine 1972. nakon Hrvatskog proljeća zatvoren je i osuđen na montiranom sudskom procesu.
Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita osuđen je na samo dvije godine zatvora, a odslužio je devet mjeseci. Od 1987. godine, kad mu je vraćena putovnica, Tuđman putuje po svijetu i uspostavlja kontakte s hrvatskim iseljeništvom gradeći veze koje su se poslije pokazale presudnima u stvaranju i obrani hrvatske države. Zalagao se za odbacivanje komunističke i ustaško-fašističke ideologije, kao totalitarnih i nadnacionalnih ideologija koje su razjedinjavale hrvatski narod te povijesnu pomirbu. Na prvim višestranačkim izborima 1990. njegova stranka Hrvatska demokratska zajednica pobijedila je s više od 60% zastupničkih mandata u Hrvatskom saboru, a izborni uspjesi HDZ-a nizali su se na svim parlamentarnim i lokalnim izborima sve do 2000.
Na izravnim izborima za predsjednika Republike Hrvatske premoćno je pobijedio 1992. i 1997. godine. Mudro je vodio Hrvatsku od osamostaljenja i međunarodnog priznanja, kroz velikosrpsku agresiju i igre međunarodne zajednice do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. (operacija Oluja) i 1997. (mirna reintegracija istočne Slavonije). Oponenti su ga optuživali za autoritarnost i manjak demokratičnosti u vladanju, lošu gospodarsku politiku te lošu politiku prema Bosni i Hercegovini. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
>>Izostankom Krleže nobelovskom opusu učinjena velika nepravda
>>Stjepan Radić: Nepokolebljivi zastupnik hrvatskih interesa
