Istočnoeuropske zemlje nikada nisu bile primamljivije pacijenticama iz zapadne Europe, a plastične operacije nikad povoljnije, gotovo poput sezonskog sniženja i prilike koja se ne smije propustiti. Na dohvat ruke i ispod svake cijene, usporedi li se koliko takvi zahvati stoje u europskim zemljama, postalo je povećanje grudi, usana, lifting, liposukcija, ubrizgavanje filera i botulinskih pripravaka...
Trend je tako, češće među ženama nego muškarcima, hitati na operacije u Banju Luku, Beograd, Sarajevo, zbog nižih cijena, dakako. Istovremeno, upozorava dr. Kinčl, predsjednik udruženja privatnih plastičnih kirurga, broj komplikacija enormno se povećao. Teško je, dodaje, popraviti posljedice takvih operacija, a garancija za izvedeni zahvat, kao ni popratna dokumentacija najčešće – ne postoje.
– Strankinje rado dolaze k nama jer dobivaju europsku razinu struke i cijene koje su za trećinu manje nego u Europi. Doduše, naglašava dr. Kinčl, cijene zahvata istočnije od Zagreba još su i niže.
– Pojavilo se nekoliko ustanova u okruženju Hrvatske gdje se zahvati reklamiraju kao kobasice. Nema logike da isti zahvat koji u Njemačkoj košta 7000 eura, u Zagrebu 3000, u Beogradu 2800, u Banjoj Luci može koštati 1600 eura – rezolutan je kirurg.
– To nije ekonomski moguće, osim ako nije u pitanju nešto drugo. Iskustva koja hrvatski kirurzi imaju nakon zahvata u klinikama u susjednim zemljama pokazala su da se često radi o ugradnji jeftinih i loših umetaka. Mnogi od njih nabavljeni su na ilegalnom tržištu.
– Sjetimo se afere s PIP implantatima, i oni su bili jeftiniji, žene su ih birale zbog cijene sve dok prvi nisu pukli i dok se nije otkrilo što su nosile u sebi, tj. od čega su bili napravljeni – upozorava dr. Kinčl naglašavaući da je u plastičnoj kirurgiji trend ugradnje implantata za koje se daje doživotna garancija dok ovi iz, recimo Banje Luke, nemaju nikakvu garancije. Svjestan je da je ženama, kako strankinjama tako i sve većem broju Hrvatica cijena postala jedini kriteri, no on upozorava da tako rađeni implatati, zbog same cijene materijala, anestetika te amortizacije skupe opreme ne mogu biti zadovoljavajući.
- Čak i da je rad besplatan jasno je da iza takvih zahvata ne stoji ni minimalna kvaliteta operacije, anestezije, postoperacijski oporavak, a da ne kažem da nema ni garancije. To je naprosto “tezgarenje” – rezolutan je Kinčl koji napominje kako se on i kolege sve češće susreću s rekonstrukcijama, jer kirurzi preko granice ne vode računa ni o konstituciji pa tako ženama često ugrađuju prevelike implatate koji im nakon nekoliko mjeseci počinju zadavati muke - nesnosnu bol u kralježnici, opuštene i bolne grudi.
- Tada smo prisiljeni raditi sve ispočetka, a često se šteta ne može posve popraviti.
>>Svaka treća dojka uređena u Hrvatskoj je - krivotvorina!
narada-zanimljiv je i iz još jednog razloga. Početnih 30% jeftinije u hrvatskoj nego njemačkoj ispade u članku i 60% jeftinije. Zbog toga priča nije baš vjerodostojna. Doduše, ovdje je garancija samo tradicija i prenošenje iskustava od usta do usta. Ali i to se plaća i to masno. Otuda i takve cijene.