Podnosite samo neke vrste povrća, obožavate masne namirnice, a prema voću ste indiferentni? Nedavno su znanstvenici uspjeli otkriti zašto volimo kombinirati masnu hranu s oštrim začinima (okusima) – prženo s čajem, odrezak s vinom, a sir s mariniranim povrćem.
– Način na koji "osjećamo" namirnice u našim ustima ima velik utjecaj na to što biramo za jelo. Čini se da kontrast između masnih i oštrih namirnica omogućuje da masne namirnice jedemo puno lakše – kaže Paul Breslin sa sveučilišta Rutgers u New Yorku.
Zašto mrzite povrće? Baš kao i kušači hrane, kuhari ili sommelieri koji razlikuju okuse lakše i mnogi "obični smrtnici" također dobro raspoznaju okuse, iako toga nisu ni svjesni. Nutritivno bogate povrtne namirnice poput brokule ili kelja imaju gorak okus i često su neukusne ne priprave li se kako treba, a senzorni pupoljci u ustima to bilježe i to je najveći razlog zašto neki ljudi uopće ne jedu povrće.
Prekomjerna težina kriva za nerazlikovanje okusa. Njemački istraživači prošli su mjesec otkrili kod pretile djece manje osjetljive senzore okusa od djece normalne tjelesne težine. Ipak istraživači ne mogu točno razlučiti je li pretilost uzrok gubitka osjeta okusa ili su ljudi pretili zbog loše sposobnosti razlikovanja okusa. Manjak okusa vjerojatno tjera djecu da jedu povećanu količinu hrane različitih okusa kako bi dobila odgovarajuću informaciju o okusu.
I trbuh "razlikuje okuse". Okusni pupoljci ne nalaze se samo na vrhu jezika, one su posvuda – od ždrijela do želuca i crijeva. One u ustima pomažu trenutačnoj prosudbi o tome što bismo trebali jesti, dok one u crijevima osiguravaju da probavni sustav pripremimo za razgradnju hrane. Ako ste pojeli nešto gorko ili toksično, crijevne stanice javit će organizmu da uspori apsorpciju kako se štetne tvari ne bi "upile" u organizam ili potaknule neku bolest kako bi vas zaštitili. Ako ste pak pojeli nešto slatko, okusne stanice mogu tijelu poručiti da počinje proizvoditi višak inzulina da bi mogao obraditi šećer.
Nisu svi jezici isti. Mnogo su godina znanstvenici vjerovali da postoje različiti dijelovi jezika za okuse. Na "jezičnoj mapi" slatko je bilo na prednjem dijelu jezika, gorko na stražnjem, a slano i kiselo sa strane. No to baš i nije pretjerano točno. Studije su utvrdile da neki dijelovi jezika bolje raspoznaju okuse. Žene su, primjerice, osjetljivije na kiselo na vrhu jezika, a na slano i gorko na nepcu, no ovdje ulogu igraju i različiti hormoni. Otrovi su često gorki ili kiseli.
Lijekovi mogu ometati osjećaj okusa. Antidepresivi mogu blokirati poruke koje bi trebale doći do mozga, a isti učinak mogu imati i beta-blokatori koji se koriste kod visokog krvnog tlaka. Oni blokiraju prijenos živčanih impulsa koji uzrokuju sužavanje krvnih žila i jače lupanje srca, a također mogu utjecati na druge živce, uključujući živčane receptore na jeziku. Kemoterapija može prouzročiti ukupni gubitak okusa ili ga može mijenjati, tako da je hrana gorka, slana ili ima metalan okus.
Masno, masno. Naravno, ako pojedete jedan čips, pojest ćete i cijelu vrećicu. Isto je i s ostalom masnom hranom. Zašto? Istraživači su otkrili da stanice u probavnom sustavu za probave masne hrane počinju proizvoditi kemikaliju sličnu onoj iz marihuane, dok šećeri i bjelančevine nemaju taj učinak. Masti su i izvor energije te se njeno unošenje za hladnog vremena "podržava" zbog zaliha koje stvara.
Ljubav prema okusima možete naslijediti od majke. Ako vam je majka u trudnoći jela samo kremšnite, vrlo vjerojatno ćete i vi postati slatkoljubac i za okuse koje volite vjerojatno nećete biti krivi samo vi. Istraživanja su pokazala da ono što majka jede ulazi kroz posteljicu, a odrasli vrlo vjerojatno imaju slične prehrambene navike kao i njihove majke, piše Daily Mail.
A supruga (je kriva) zašto ne volite.