P: Što je učinkovitije dijaliza ili transplantacija, koji su nedostaci, a koje prednosti jednog i drugog načina liječenja?
Andrea, Virovitica
O: Kronično zatajenje rada bubrega bolesnika dovodi do zadržavanja raspadnih produkata i viška vode u tijelu bolesnika. Posljedice tog su oštećenja većine organa. Tri su načina liječenja bolesnika u stanju trajnog zatajenja rada bubrega – transplantacija bubrega, peritonejska dijaliza i hemodijaliza. Ni jedna od tih metoda liječenja ne izliječi bolesnika, nego, ako je uspješna, dovodi do boljeg fizičkog i psihičkog oporavka. Smatra se da najbolju psihičku i fizičku rehabilitaciju bolesniku pruža transplantacija bubrega, zatim peritonejska dijaliza, a tek potom hemodijaliza. Nijedna metoda liječenja nije trajno uspješna, ali ako zataji, bolesniku se odredi liječenje drugom metodom. Transplantacija bubrega rijetko se provodi kao metoda prvog odabira.
Najčešće se provodi kod djece. Mnogo se češće kod bolesnika u stanju trajnog zatajenja rada bubrega prvo uključi dijaliza (peritonejska ili hemodijaliza), a tek nakon oporavka organizma stavlja ga se na listu čekanja za transplantaciju kadaveričnog bubrega ili bubrega od živog srodnog ili nesrodnog donora. Medicinske indikacije za uključenje u program dijalize poredane prema hitnosti, a to su hiperkalijemija, hiperhidracija, azotemija i acidoza. Peritonejska (trbušna) kućna dijaliza, kao metoda prvog odabira dijalize uremičnog bolesnika, smatra se boljom od hemodijalize kod većine bolesnika. Bolesnik se za peritonejsku dijalizu nakon bolničke pripreme i provedene edukacije u Centru za dijalizu osposobi da samostalno, ili uz pomoć educiranih ukućana, nastavi liječiti kod kuće.
To je dijaliza koja trajno čisti organizam od štetnih tvari i viška vode, a samo se 3-5 puta dnevno istoči iz trbušne šupljine nečista tekućina (dijalizat) i utoči nova tekućina (otopina za dijalizu). Kako se peritonejska dijaliza provodi trajno, ona oponaša rad zdravih bubrega, a to dovodi do dobre psihofizičke pripreme za transplantaciju bubrega. Takav je bolesnik trajno dobro pripremljen za opću anesteziju tako da može odmah, neposredno nakon istoka dijalizata biti transplantiran, ima kraću hladnu ishemiju kadaveričnog bubrega i oporavak je brži. Hemodijaliza se provodi najčešće 2-3 puta tjedno u centrima za hemodijalizu, uz pomoć stroja u sustavu izvantjelesne cirkulacije, gdje se iz krvi bolesnika odstranjuje višak vode i štetnih tvari. Bolesnik liječen hemodijalizom pri pozivu na transplantaciju bubrega mora se hitnim postupkom hemodijalize pripremiti za anesteziju. To produžuje vrijeme čekanja kadaveričnog bubrega u ledu i vrijeme oporavka nakon transplantacije.
>> Zimi koža gubi elasticitet pa je na vrijeme počnite njegovati
