Povratak s godišnjeg odmora
Vratili smo se s godišnjeg u Dalmaciji prije nekoliko dana. On, ja i naših dvoje mališana, Jure (7) i Gita (15). Nekako smo se dovukli iz te Dalmacije (autom krcatijim nego kad smo tamo išli), odmorili još nekoliko dana i evo, bliži se polazak u školu za mog Juru.
Tako je to bilo prije osam godina
Prisjećam se (s nostalgijom) kako je to bilo s mojoj Gitom. Doduše, bilo je to prije dobrih osam godina, ali nekih, tako važnih događaja, svi se uvijek prisjećamo. Naravno da je taj dan bila gužva u kući popraćena potragom za pernicom koja odjednom nije bila na svom mjestu, a na odjeću koja je bila namijenjena za prvi dan škole (dan prije oprana, navečer izglačana) Gita je prolila mlijeko dok je jela čokoladne pahuljice. No, dobro, sve smo to nekako riješili i kad se činilo da ćemo konačno stići u školu – zastoj u prometu. U školu smo stigli zadnji, u 08:15, učiteljica je već započela sa svojim govorom (bio je tu i ravnatelj škole), ne zna se tko je bio crveniji, Gita ili ja... Smjestila sam ju u neku od klupa sa slobodnim mjestom uz djevojčicu duge, crne kose koja se vedro nasmijala i odmah upoznala s Gitom. I danas su najbolje prijateljice (uz pokoju krizu, tu i tamo).
Ovaj put drugačije
Ovaj sam put odlučila stvari u potpunosti uzeti u svoje ruke, s vremenom sam ipak postala „online mama“, koja se o svemu unaprijed želi informirati. Uz veliku šalicu kave i pokoju napolitanku sa strane, tražim tako danas po internetu o tome kako pripremiti dijete za prvi dan škole. I lagano me hvata nervoza od svih vrsta „nabava“ koje mi predstoje.
1. Nabava knjiga
I dok razmišljam o tome, opet mi na pamet pada Gita i potraga za knjigama koja je trajala nekoliko tjedana (te ovu nemaju u jednoj knjižari te nije stigla u drugu knjižaru). Mislim da ću ovaj put naručivati online, izbjeći ću gužvu i trčanje po gradu.
2. Nabava omota/folija za knjige
Kako bih spriječila da knjige nakon mjesec dana dobiju one ružne „uši“ i izgledaju kao da su ih prije mog Jure koristile još četiri generacije, morat ću nabaviti i omote za knjige. Mislim da ću se odlučiti za prozirne folije, Giti sam sve zamatala, ali s vremenom čovjek nauči biti pragmatičniji.
3. Nabava bojica, flomastera, crtančica, kajdanki...
Kad sam bila dijete, ovo mi je bilo najdraže. Odabir mirišljavih bilježnica s lijepim koricama i borba s roditeljima da dobijem upravo onu koju želim obilježio bi tu godišnju kupovinu. Taj sam ritual zajedničke kupovine nastavila s Gitom, a sada ću i s Jurom. Ne sumnjam kako će unaprijed znati što želi, na sve su oni pripremljeni.
Srećom, Jurin radni kutak pripremili smo prije odlaska na more. U zajedničkoj sobi s Gitom tako sada stoji još jedan radni stol, uz lampu koja samo čeka da bude upaljena i pomogne prilikom savladavanja gradiva. Jure je prilično bistar, ali i jako, jako živahan i razigran pa razmišljam da ga upišem na neku izvanškolsku aktivnost na kojoj će moći potrošiti višak energije. Tata navija za nogomet, a ja ipak želim i Juru uključiti u tu odluku jer znam da će s puno većom radošću obavljati ono što mu se više sviđa i što ga više zanima. Uostalom, i sam prvi razred je veliko opterećenje.
Sad još moram otići na web dm-a da vidim što su točno ove godine pripremili za prvašiće. Uvijek dobro dođe malo pomoći u stresnim situacijama.
