U ordinacije liječnika obiteljske medicine djeca sve češće dolaze zbog – umora! Roditelji će olako, kako za sebe tako i za djecu, zaključiti da je riječ o kroničnom umoru zbog simptoma neispavanosti, slabosti, boli u mišićima, malaksalosti. No dijagnozu sindroma kroničnog umora nije lako postaviti i prethodi joj isključivanje svih drugih mogućih bolesti.
Kako objašnjava obiteljska liječnica dr. Jelena Rakić Matić, kod umorne djece često se pokaže da ne spavaju dovoljno zbog večernjeg gledanja televizije ili igranja igrica, dok se odrasli sve češće javljaju liječniku zbog umora koji je na kraju uzrokovan psihički iz straha od gubitka posla i materijalnih briga.
Neispavanost i pad imuniteta
– O tome se ne govori dovoljno, a osim što takva djeca postižu slabiji uspjeh u školi, neispavanost i umor mogu biti uzroci pada imuniteta i češćeg obolijevanja od nekih bolesti – poručuje doktorica Rakić Matić ističući da postoje jasni kriteriji koje pacijent mora imati da bi mu se postavila dijagnoza kroničnog umora. Za početak nabrojene tegobe moraju trajati dulje od pola godine, dakle najmanje šest mjeseci pacijent mora osjećati malaksalost, bol u mišićima, manjak koncentracije te kako to ljudi sami često govore, buditi se umorni.
Liječnik obiteljske medicine vrlo dobro poznaje svog pacijenta, njegovu radnu okolinu, socioekonomske i obiteljske prilike i zato, kad se pacijent javi u ordinaciju žaleći se na umor i iscrpljenost, liječnik zna u kojem smjeru treba djelovati. Dobra anamneza i poznavanje pacijenta iznimno su važni kako se ne bi otišlo u pretjeranu dijagnostiku i obrađivanje pacijenta, a uzrok se može detektirati već dobrom anamnezom. Što će se raditi od dijagnostike individualno je za svakog pacijenta, treba isključiti „opipljive“ uzroke umora, ali treba paziti da se pacijenta ne izlaže štetnim pretragama i lijekovima – opisuje ova liječnica proceduru koja slijedi.
Kronični umor, naime, moguć je zbog loše prehrane, kao nuspojava nekog lijeka koji pacijent uzima, poremećaja štitnjače pa sve do umora zbog neke maligne bolesti ili neurološke bolesti. Dakle, može biti da je samo potrebno odmoriti se i promijeniti prehranu, a moguće je i da se radi o nekoj kroničnoj ili teškoj bolesti.
Precizna dijagnoza nužna
Upravo zato nužna je oprezna i precizna dijagnostika pa tek ako se isključe sve te mogućnosti, smatra se da je riječ o sindromu kroničnog umora. U tom slučaju pacijentu slijedi uputnica za psihijatra koji će utvrditi i postoji li kakva depresija kako bi mogao propisati potreban lijek, antidepresiv.
Kako nam kaže dr. Tihana Jendričko, psihijatrica iz Klinike Vrapče, sindrom kroničnog umora češći je u osoba, uglavnom žena, srednje i starije životne dobi. S obzirom na simptome koji su izraženi, preporučuju se opće mjere poput poboljšanja kvalitete života, relaksacija te psihoterapija ako liječnik utvrdi da je potrebna.
>>Malo usporite... Multitasking je štetan i iscrpljuje mozak
