"Dragi Lastane! Poljubila sam ga, jesam li trudna?"
Iz današnje perspektive lako se zezati s pismima koja su klinci nekada hrpimice slali svom najdražem i najvažnijem savjetodavcu u svoje školske novine Modru lastu. No, ako je suditi po svim kontroverzijama oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, neki novi Lastan trebao bi mnogima.
Zna ga samo redakcija
"Lastan je za mene hrvatski Superman i Batman u jednom. Najbolje čuvana tajna hrvatskog novinarstva. Nikada se nije znalo tko je Lastan, a upravo je on bio jedini spas i pomoć za mnogu djecu." Tako o Lastanu, kojeg je i sama "gutala" kad je bila mala, danas govori redateljica Irena Škorić koja upravo snima dokumentarni film "Dragi Lastane!" koji će razotkriti mnoge tajne. U filmu će se prikazati svi Lastani, osim aktualnog čiji identitet i dalje zna samo redakcija Modre laste, a kako sama kaže, sjajan sugovornik bio je Rudi Aljinović, novinar, scenarist i stripaš, čovjek koji je s tadašnjim urednikom Modre laste Dragutinom Brigljevićem stvorio Lastana (crtao ga je, naravno, Ivica Bednjanec) i odgovarao na njegova pitanja punih deset godina. Rudi je na ideju došao na temelju iskustva iz Plavog vjesnika gdje je 1965. pokrenuo rubriku "Sastanak na šestoj". Za Lastana sve je počelo davne 1969. kada je rubrika zapravo počela svoj život kao hobi-kutak u kojem je Rudi Aljinović zamolio djecu da mu pišu i pitaju ga za savjete. Odaziv je bio nevjerojatan, a svi Lastani danas objašnjavaju kako se iz dječjih pitanja zapravo može pratiti razvoj našeg društva. U šezdesetima i sedamdesetima dolazilo je mnogo socijalnih pitanja (svi u razredu imaju traperice, ja jedini ne, Lastane, što da radim) pa i onih u kojima su se skrivale prave drame (tata me stalno tuče, a meni je neugodno skinuti se na tjelesnom gdje svi vide moje modrice, Lastane, pomozi), da bi malo po malo baš tih godina rubrikom počela dominirati ljubav. U tim je danima na adresu Modre laste stizalo i 500-600 pisama tjedno. Velik je broj čitatelja u pisamce stavljao i desetak dinara i kućnu adresu da im Lastan odgovori, ako već ne u Lasti, onda barem osobnim pismom. Tada nije bilo interneta, a Lasta je dolazila i u najudaljenije selo.
Početkom sedamdesetih mladi čitatelji i čitateljice Lastanu su se potpisivali s Tužan, Nesretna, Suvišan, Razočarana, Zabrinut, što je prouzročilo pisanje Naredbe br. 1 kojom je Lastan 1972. zabranio takve nadimke. Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih nadimci su postajali sve maštovitiji pa smo imali Letećeg Nikolu Teslu, Sunce na zalazu, Santu leda, Šerifa sa Savskog nasipa itd. Nakon Rudija "Sastanak s Lastanom" neko je vrijeme bio redakcijski rad te je
podrubriku "Rezervirano za djevojčice" preuzeo Stanislav Femenić, liječnik i pisac za djecu i mlade, a ostalo su radili Jurica Pazman i Dragutin Brigljević.
Osamdesete su bile godine ljubavi i glazbe, a u devedesetima se zbog rata ponovno javlja jak socijalni naboj u brojnim pitanjima, pa čak i prijetnje samoubojstvom. U novom tisućljeću klinci se zanimaju za ljubav, seks, ali i tehnologiju, primjerice traže savjete kako se domoći najmodernijeg mobitela kakav imaju vršnjaci...
I Lastan je klinac
Poanta priče je, naravno, to što je i sam Lastan klinac. Rudi Aljinović odlično je pogodio taj kolegijalni, pomalo zafrkantski stil koji su svi njegove kolege održali. U Rudiju je i dalje živ duh tinejdžera, ali i priznaje da mu je u poslu pomoglo i to što potječe iz mnogobrojne obitelji.
Irena Škorić na filmskoj će vrpci otkriti sve Lastane i skriva ih do premijere filma, ali sada moli da joj se jave oni koji su imali tu sreću da im Lastan odgovori na pitanje.
>> Sraz Zrinskog i Sulejmana u stripu oca Lastana
