Jorgovan (Syringa vulgaris)
Ulje jorgovana koristi se u parfemima i losionima. Obožavamo ga zbog mirisa grozdastih cvjetova, no znate li da taj samozatajni grm, koji je u našim okućnicama i vrtovima možda i izašao iz mode, ima i brojna ljekovita svojstva? Kao cvijet omiljen je u kršćanstvu u vrijeme Uskrsa. Za liječenje se rabe cvijet, list, kora i kora ljuske sjemena. Kora drva i kora omotača ljuske sjemena rabe se za liječenje malarije. Koristi se i za liječenje reumatskih bolesti, probavnih tegoba, groznice i bolesti usta kod djece, kongestije jetre, tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kod povišene temperature tijela, bubrežnih kamenaca, visokog krvnog tlaka te kod nametnika u crijevima.
U literaturi se spominje i uporaba cvjetova u magičnim obredima, za zaštitu te pročišćavanje kuće. Mirisnim cvjetovima tjerali su se zli duhovi te ujedno donosila pozitivna energija u dom. Ulje cvjetova jorgovana tradicionalno se koristilo za masažu i liječenje reume kao i neuralgije živaca. U aromaterapiji rabi se za emocionalnu i duhovnu ravnotežu te za jačanje senzualnosti i liječenje potištenosti. Cvjetovi jorgovana mogu se jesti sirovi, ali u manjim količinama jer stežu i isušuju sluznicu usta. Može ih se umočiti u tijesto za palačinke i pržiti u ulju. Također su izvrstan dodatak proljetnim miješanim cvjetnim salatama od samoniklog jestivog bilja. Cvjetovi se rabe za liječenje kožnih bolesti, osipa, opeklina (listove kuhamo dok voda ne pocrni te se infuzija čaja rabi za obloge), posjekotina, ogrebotina i različitih kožnih nečistoća, naročito u njezi lica (cvjetove kuhamo u mlijeku te stavljamo obloge na lice), kod tegoba probavnog sustava te tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kao što su zatvor ili nadutost, neuralgije, tegobe očiju (oblog za oči kod glaukoma)...
Bijeli glog (Crataegus monogyna)
Najljekovitija biljka svijeta, od koje je napravljena i Kristova trnova kruna, od pamtivijeka je poznata u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i na Mediteranu, a danas se proširila po cijelom svijetu. Ljekovita svojstva bijelog gloga imaju list, cvijet i plod. Mladi listovi gloga, koji je poznat i pod nazivima bijela drača, bijeli trn, glogić, glogovac, glogovina, oštri trn, trnka, žetica, glagovna, glog, gloginja, medvjeđe kruške... dobri su i svježi na salatu s maslačkom, ljubičicama... Kinezi su svojedobno od gloga radili fermentirano piće, čiji su ostaci pronađeni u 9000 godina starim posudama.
Od crvenih plodova, bogatih vitaminom C, provitaminom A, voćnim kiselinama, šećerima, pektinom... rade se pekmezi, sirupi, likeri i rakije. A u proljeće, kad procvjeta – čajevi. Tek procvjetali cvjetovi, koji tad imaju najbolja svojstva, beru se po sunčanom vremenu, a potom se zajedno s mladim lišćem suše dva-tri tjedna u hladu, na prozračnom i hladnijem mjestu, uz povremeno okretanje svakih nekoliko dana. Kad je biljka dovoljno suha, usitnjava se, a grančice se bacaju. Glog je blagotvoran i za niskotlakaše i za visokotlakaše jer u oba slučaja regulira krvni tlak, a dobar je i za srce i krvožilni sustav, za bolji san...
U narodnoj se medicini uvijek smatrao prevencijom pošasti modernog doba – infarkta, a preporučuje se i nakon srčanog udara jer povećava prokrvljenost krvnih žila, kod ateroskleroze, umora, manjka energije, teškog disanja, vrtoglavica, aritmije srca, tjeskobe... čak i kao pomoć pri mršavljenju jer potiče izbacivanje viška vode iz organizma. Jednu do dvije čajne žličice osušenih cvjetova i mladih listova uspite u šalicu vrele vode, poklopite i ostavite 10-ak minuta da odstoji. Procijedite i začinite s malo meda ili cimeta. Dovoljne su dvije šalice čaja dnevno.
