Posljednjih stotinjak godina u zapadnom se svijetu obilježava Majčin dan. Danas se obilježava druge nedjelje u svibnju. Majka (mama, mati) rađa novi život, najsavršenije živo biće – čovjeka. Odgaja ga s najvećom brigom za njegov samostalan život, brinući se o njemu cijeli život.
Biti majkom najveći je i najsvetiji dar: dar stvaranja i obnove života. Majka je trajno životno zvanje i najpožrtvovniji način života. Ona je najplemenitije, najpoštovanije i najvoljenije biće. Istodobno je pojam i simbol ljubavi. Majka je najveće božanstvo među živim bićima i ljudima te joj treba dati počasno mjesto u obitelji i društvu.
Majčinstvo gradi integritet i identitet žene kao osobe, ali i obitelji i društva. Što je majčinstvo, najjasnije govori današnja demografska situacija u Hrvatskoj i Europi. Živi smo svjedoci „bijele kuge“ – izostanka rađanja i majčinstva. „Bijela kuga“ je slabost, propast i smrt jedne zajednice, što izaziva etničke, nacionalne, rasne i ukupne promjene.
Majčin dan
Majčin dan blagdan je u čast majke i majčinstva. On je pohvala životu jer slavi život i kulturu života! Također je odraz civilizacijske zrelosti suvremenoga društva. Međutim, majku i majčinstvo poštovale su i najstarije civilizacije. Židovstvo i kršćanstvo su poštovanje majke izričito regulirali u „Deset Božjih zapovijedi“, civilizacijskim ustavom, gdje u četvrtoj zapovijedi stoji: „Poštuj oca i majku...“.
Javno poštovanje majke iskazivale su i grčka i rimska civilizacija. Tradicija obilježavanja današnjeg Majčina dana nastala je u SAD-u, gdje je službeno prihvaćena 1914. kao državni spomendan majci. Proslava Majčina dana ubrzo se prenijela u Europu, a i dalje.
Majčin dan u Hrvatskoj obilježava se od 1927., i to pod imenima Dan časti, Dan zahvalnosti i Dan cvijeća. Za NDH slavio se „Tjedan majke i djeteta“, a za komunističke Jugoslavije Međunarodni dan žena, 8. ožujka. Za obnovu Majčina dana u suvremenoj Hrvatskoj najzaslužnija je Družba „Braća hrvatskoga zmaja”.
Oni su, također, uredili Spomen-područje Hrvatskoj majci na Velikoerpenjskom brijegu iznad Tuheljskih Toplica. O povijesti proslave Majčina dana J. Kolarić objavio je knjigu „Majčin dan u povijesti i tradiciji hrvatskog naroda“ (Zagreb, 2012.).
Povijesne majke
Eva je, prema Bibliji, prva majka. Ona je pramajka, prva majka čovječanstva i „majka svih živih“. Prisjetimo se još triju biblijskih majki. Makabejska majka podnijela je najokrutnije mučeništvo svojih sedmorice sinova u istom danu. Izrazit je primjer jake žene jer nije pokleknula u svojim načelima.
Vrlo je dramatičan opis i primjer biblijske majke iz Prve knjige kraljeva. Njoj je druga žena preotela dijete i pravila se da mu je majka. Mudri Salomon presudio je da se dijete rasiječe i svakoj dade po polovica. Pritom je prava majka rekla da dijete ne ubijaju, nego da ga daju lažnoj majci. Prevarantica je rekla: „Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!“ i time se razotkrila.
Kršćanska civilizacija duboko štuje Blaženu Djevicu Mariju, majku Isusa Krista, druge božanske osobe, štujući je kao Bogorodicu. Mariju poštuje i islamski svijet kao djevicu „Marjam“/„Marijam“ i majku pejgambera Ise (proroka Isusa). Stoga je ona najpoštovanija majka u povijesti.
Iz grčke povijesti prisjećamo se majke tragičarke, Niobe iz Homerove Ilijade. Ona se hvalila da je rodila više djece nego božica Leta, koja je imala samo Apolona i Artemidu. Ovi su joj se osvetili zbog uvrede nanesene majci. Apolon je strijelama usmrtio šest Niobinih sinova, a Artemida šest njezinih kćeri. Devet je dana Nioba gledala dvanaestero mrtve i nepokopane djece. Zatraživši hranu, pretvorena je u kamen.
Hrvatska majka
Hrvati imaju dvije pramajke: Tugu i Bugu. Kao vojvotkinje, zajedno sa svojom petoricom braće, dovele su Hrvate na ovdašnje prostore. I zlatnim i krvavim slovima ispisale su hrvatske majke našu povijest.
Brojni su pisali o tome kakva bi trebala biti hrvatska majka. Povjesničar Vjekoslav Klaić u nacionalromantičarskom duhu napisao je „Deset zapovijedi majke hrvatske“: I. Govori hrvatski!, II. Radi!, III. Štedi!, IV. Budi umjeren i trijezan!, V. Čuvaj zdravlje!, VI. Ženi se!, VII. Uči i napreduj!, VIII. Budi svoj, IX. Pomaži Hrvatu, X. Sve za domovinu, za Hrvatsku!“ (Klaić, Vjekoslav, Hrvatska njiva br. 2-10;1917.). Hercegovački prosvjetitelj fra Didak Buntić pisao je da sve majke moraju biti pismene i opismeniti se do vjenčanja jer jedino pismene majke mogu kvalitetno odgajati djecu.
Majčinstvo se ne mjeri nužno brojem rođene djece. Ipak, spomenimo neke hrvatske mnogorodne majke. Katarina Šubić Zrinski (XVI. st.), supruga Nikole Šubića Zrinskog „Sigetskog“, majka je trinaestero djece; Marija Bettera-Dimitrović (XVII./XVIII. st.), jedna od prvih hrvatskih pjesnikinja, te Sofija Brajša (XIX. st.), katolička aktivistica, rodile su po dvanaestero djece; Marija Ružička (ud. Strozzi) (XIX./XX. st.), znamenita dramska prvakinja, majka je osmero djece. Ivana Brlić-Mažuranić (XIX./XX. st.), „hrvatski Andersen“, rodila je sedmero djece. Marija Radić (XIX./XX. st.) i hrvatski tribun Stjepan imali su četvero djece. Toliko djece imale su i banica Ana Katarina Zrinski (XVII. st.) te njezina kći Jelena Zrinski (XVII./XVIII. st.), najveća Hrvatica ratnica.
Rijetke su majke koje nisu doživjele teške ili tragične trenutke zbog smrti ili drugih stradanja djece. Poznate tragičarke iz Domovinskog rata su Kata Šoljić (četiri sina), Eva Šegarić iz Škabrnje (tri sina), Kata Soldo iz Doljana kod Jablanice u BiH (tri sina), Anica Jurić od Kaknja u BiH (tri sina). Za NDH je Delfa Brkić (Lipno, Ljubuški, BiH) izgubila četiri sina.
U svjetskoj i hrvatskoj književnosti i umjetnosti brojni su tematizirali majku i majčinstvo. Prisjetimo se romana „Mati“ M. Gorkog i pjesme „Pismo majci“ S. Jesenjina. Kod nas su još 1941. antologiju hrvatskih pjesama o majci („Hrvatska majka u pjesmi“) uredili Sida Košutić i Vinko Nikolić.
Uvrštena su 54 autora i autorice, a počinje Sidinom rečenicom: „Radost je žene najveća nad kolijevkom“. Svima je poznata pjesma D. Tadijanovića „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć“. Treba podsjetiti i na romane „Majka“ Janka Matka, „O mamama sve najbolje“ (Sanja Pilić), „Posljednji Stipančići“ (Vjenceslav Novak). Nesuđenu nobelovku I. Brlić-Mažuranić majčinstvo je u biti nagnalo na pisanje dječjih priča, pa je tako i postala slavna.
Likovna galerija „Majka“ u Franjevačkom samostanu na Humcu kod Ljubuškoga jedinstvena je umjetnička zbirka te tematike. Postav i fundus zbirke imaju oko 250 umjetnina, od čega je oko 140 skulptura, a ostalo su slike, crteži i grafike. Zastupljeno je četrdesetak kipara i dvadesetak slikara iz Hrvatske, BiH i drugih zemalja, npr. I. Meštrović, A. Augustinčić, F. Kršinić, Z. Prica, V. Radauš, S. Sikirica, A. Starčević, K. Bošnjak, K. Kovačić, K. Hraste, M. Veža, J. Biffel, A. Marija Botteri Peruzović, V. Jordan, H. Šercar, J. Botteri Dini, I. Lacković Croata, G. Jurkić. Sve je počelo od knjige dr. fra Lj. Rupčića „Majka“ (2000.) a galerija je otvorena 2004. godine. Spomenimo da se u crkvi Presvetoga Trojstva u Prečkom (Zagreb) nalazi jedina slika BD Marije trudnice, a zove se Marija Nositeljica Života (J. Biffel). Jasno, brojna su djela s područja drugih umjetnosti s nazivom i temom majke.
Našim majkama darujmo, prije svega, ljubav!
zene danas uglavnom rade i ganjaju katijeru i kada se sjete da bi mogle imati obitelj onda jajnici ne rade vise najbolje....to ti je napredak.