Na putu za Orebić, na Pelješkom poluotoku, zastao sam kod Stona i ušao u prvi kiosk na kojemu je pisalo da se tu prodaju svježe školjke.
– Dobar dan, pošto su kamenice? – pitam ženu iza pulta.
– Pet kuna komad! – odgovara.
– A oštrige?
– To vam je jedno te isto.
– Dajte mi onda dvije kamenice i dvije oštrige! – nastavljam se praviti glup. Gost i kupac uvijek su u pravu. Crveneći se u licu poput novčanice koju sam izvadio iz novčanika, zamolim je da mi ih otvori i da malo limuna. Čim sam ih posisao, odmaglio sam prema Orebiću. Cesta od skretanja s magistrale do Orebića jedna je od najljepših za brdski rally, no valja biti oprezan jer je upravo ta dionica mnogim stranim turistima posljednja prije odmora pa već voze kao zombiji.
U Orebiću sam kupio kartu za trajekt za Korčulu (vozač + automobil stoji 92 kune) i uživao u dvadesetominutnoj vožnji.
Soba za igranje nogometa
S jedne strane visok planinski greben iznad Orebića, s druge prekrasan pogled na stari grad Korčulu opasanu kulama i bedemom. Uputio sam se u hotel Liburna i uživao u istim uvjetima kao nekoć Marko Polo.
U vrijeme kad je on kao mali boravio u svojoj rodnoj kući na otoku također nije imao klima-uređaj u sobi. Ali je soba zato dovoljno velika da bi se u njoj mogao igrati mali nogomet. Iako je bilo kasno, u grad me privukao vatromet koji je s jedne od kula netko ispaljivao kao da je Nova godina.
Žureći prema epicentru mog čuđenja, naišao sam na sijaset bizarnih likova, većinom mladih ljudi koji su body paintingom (oslikavanje tijela) od sebe napravili hodajuće mrtvace. Osim njih, grad je bio pun zvončara i narodnih nošnji. Tek kad sam na jednom zidu vidio plakat na kojemu je pisalo „Maškarani doček pola Nove godine!", postalo mi je jasno da sam došao na vrlo zanimljiv turistički događaj. Ljudi slave polovicu godine, vesele se, maskiraju, pijuckaju, loču, plešu, uživaju.
Na terasi uličnog restorana Radiona pojeo sam veliku porciju papalina s kruhom i tartar umakom (35 kn) i popio negazirani sok (15 kn), nakon čega mi se nije ostajalo vani pa sam se vratio u hotel, sjeo pokraj bazena i s češkim bračnim parom u godinama raspravljao o smislu života. Oni koji su umjesto negaziranog soka popili pivo ili koktel uputili su se u jedan od dva diskokluba, Gaudi ili Boogie Jungle, novootvoreni lounge bar koji reklamiraju kao glavnu odrednicu ovog ljeta za elektroničku glazbu i ritmove uživo.
Uglavnom, za sve ljubitelje ljetnog clubbinga, na Korčuli postoji mjesto koje ih može zanimati. Ja sam radije namakao noge u bazenu i slušao češke priče simpatičnih penzionera. Popili smo po pet sokova prije nego što smo krenuli na spavanje.
Idealno za "mozak na pašu"
Ujutro sam krenuo u razgledavanje starog grada. Od kompleksa brojnih hotela do starog grada ima desetak minuta pješice cestom uz more. U sklopu ACI marine postoji restoran Aborda, za koji sam čuo da ga hvale.
Osim Aborde, izdvojio bih riblji restoran Kanavelić (finjak) i restoran U Maje i Tonke (kreativna kuhinja s mirisom soli i veselom atmosferom). Oba se nalaze u starom gradu. Za one kojima je skupo odlaziti na takva mjesta, jedna čitava strana zidina rezervirana je za restorančiće i pizzerije s pogledom na more. Tu uglavnom jedu mladi i obitelji s više djece, dok stariji gosti uživaju u pivu ili kavi.
Na kraju obilaska grada Korčule, ali i izdvojenih zabačenih uvala, kao što je Pupnatska luka, stekao sam dojam da je ovo mjesto za odmaranje, chilanje, mjesto idealno da se stavi „mozak na pašu". Nakon desetak dana, garantiram, vratit ćete se na posao kao novi!
Vrnik i brojni kamenolomi!? Dakle, bio na Vrniku i mogu posvjedočiti da postoji jedna "kava" do koje je nemoguće probite se jer drače ima na sve strane. Baš kao što je zadračena i staza "oko otoka" gdje ni duge hlače ne bi pomogle. Domaćinima na otočiću je toliko omililo iće&piće da nema ni jednog kandidata da uzme u ruke škare za lozu ili mačetu i da se naposljetku turist može prošetati. Inače, tamo je najveća znamenitost kuća s ateljeom kipara Lozice i taj baš nema neke velike riječi hvale za vrnički kamen. Vrnik je vodenom taksi-službom "uvezan" s Badijom i Lumbardom pa možete s istom kartom "nastaviti" te pogledati Badiju (po mom sudu br. 1 od ljepota korčulanskog otočja) s prekrasnim plažama, nastaviti do Vrnika gdje nema baš nešto za pogledati, a ni plaže nisu zahvalne te naposljetku se prebaciti do velikih plaža Lumbarde koja je onako baš "prozračno" mjesto, s mnogo okolnih vinograda i vrlo zanimljivo za razgledavanje.