Prije gotovo tri godine, kada su u vrlo kratkom razdoblju od anoreksije umrle sestre manekenke, javnost i moda zaratili su zbog inzistiranja na mršavu izgledu i veličini nula koju su tada, u pravilu, propagirale sve velike modne kuće. Rezultiralo je to velikom kampanjom masovnih brendova poput Zare i Manga koji su najmanje brojeve izbacili iz svoje ponude želeći propagirati “prirodan i zdrav izgled”.
Skeletne ‘ljepotice’
Ovogodišnji Londonski modni tjedan ponovno je aktualizirao pitanje premršavih modela, posebice manekenki koje su nosile reviju modne kuće Erdem. Njihova “skeletna” mršavost, kako su je nazvali britanski mediji, na noge je podigla udruge koje se bave poremećajima u prehrani i koje takvu “modnu torturu” osuđuju optužujući dizajnere da šalju krivu poruku ženama i djevojkama. Kakvo je stanje na našoj sceni i utječu li takvi ekstremni slučajevi na normalne djevojke provjerili smo kod domaćih stručnjaka koji žive modu.
– U nas su cure zdrave, a ima ih svakakvih, i mršavih i zaobljenijih. Osobno mislim da odjeća mnogo bolje stoji na vitkim modelima, ali ne zagovaram bolesnu mršavost – istakla je modna agentica Tihana Harapin Zalepugin.
U više od dvadeset godina u modi, Suzy Josipović, pak kaže da su vani na snazi druge mjere nego u nas.
– Jedna londonska dizajnerica, koja je trebala gostovati na Fashion Weeku, nije održala reviju u Zagrebu jer je rekla da su joj sve manekenke predebele. Spakirala se i vratila u Englesku – prepričava Suzy i dodaje:
– Nikada nisam ni jednoj manekenki rekla da mora smršavjeti, za mene žena mora imati sve atribute, a ne da izgleda poput vješalice – zaključuje. Modni insajderi Saša Joka i Grgo Zečić ipak misle malo drukčije:
– Veličina nula uvijek će biti prisutna u modi, riječ je o uzorku na kojem radi većina dizajnera i koji najbolje izgleda na pisti. Možda je okrutno, ali to je realnost – kaže Zečić objašnjavajući da dizajneri i ne računaju na prodaju te odjeće, ali znaju da realna žena kupuje lifestyle koji oni predstavljaju, možda ne haljinu, ali svakako cipele, torbu, parfeme. U nas je pak stanje, kaže, bitno drukčije:
– Naši dizajneri rade za stvarne žene jer moraju prodati haljine za vjenčanja, maturalne zabave... da bi preživjeli.
Saša Joka pak objašnjava da je za prezentaciju uvijek najbolja veličina nula i da će se, dok god ima kupaca, održati takav poredak.
– Većina dizajnera za prezentaciju će odabrati najmanju veličinu jer to izgleda najbolje – zaključuje. Jelena Balabanić Mavrović iz udruge PET+, koja se bavi poremećajima prehrane u djevojaka, tvrdi pak da poruka koja se tako šalje može u djevojaka napraviti “nered” u glavi i životu.
Štetan utjecaj na mlade
– Iskustvo mi pokazuje da djevojke jako prate modni svijet i da na manekenke gledaju kao na uzore. Forsiranjem jednog tipa ljepote, ovdje bolesno mršavog, niječe se pravo na različitost – ističe te dodaje:
– Ako su djevojke prirodno mršave, to je u redu, ali ako se izgladnjuju drastičnim dijetama, može nastati poremećaj u prehrani. Svakako, takve modne poruke mogu štetno utjecati na samopouzdanje djevojaka. I u Hrvatskoj su, kad je posrijedi modna veličina nula, strane podijeljene, uza zaključak da u nas ipak nema ekstremno mršavih modela.
Kad belosvetske pederčine diktiraju \'modu\' eto rezultata. A bit će da su i modeli mozga veličine 0. Zato za strejt dečke postoji Playboy sa curama sa mesom i oblinama.