“Sistematična, uporna, radoznala, za potrebe svojih tekstova uvijek je oko sebe imala hrpice bilježaka, fotografija, žurnale, otvorene internetske preglednike - neizbježan blokić u koji je svojim čitkim, pomalo starinskim, rukopisom zapisivala nužne podatke...”
Tim riječima Dorotea Jendrić započinje tekst “Tako je radila Ana Lendvaj”, dio velike monografije “Umjetnost odijevanja/ ULUPUH-ova modna povijest”.
Bez ULUPUH-a nema povijesti
A tako je odredila sudbina. To je bila Anina posljednja knjiga, ona koju zbog bolesti nije uspjela završiti, iako je veliki dio posla za nju već napravila. Kako taj silni trud ne bi propao, nakon smrti Ane Lendvaj, prikupljenog su se materijala prihvatili urednici ove monografije Davor Klarić i Doroteja Jendrić, dugogodišnja likovna kritičarka Večernjeg lista, koja je godinama s Anom dijelila redakciju, ali i strast prema likovnosti, dizajnu, svemu što je lijepo.
Tako su Davor Klarić i Dorotea Jendrić, zajedno sa Sanjom Bachrach-Krištofić, jer Bachrach & Krištofić potpisuju grafički dizajn knjige i obradu fotografija, završili knjigu koja je bila Anina dugogodišnja želja. Godinama je govorila da treba napisati povijest hrvatske mode, prikupljala materijale, razgovarala s mnogima koji su bili dio te povijesti, ali i s apsolutnim početnicima koji će dio te povijesti tek postati...
Ova knjiga prvo je poglavlje te povijesti, dio koji se bavi ULUPUH-ovom modnom sekcijom, bez koje nema povijesti hrvatske mode, i zato će se onaj tko preuzme Anin zadatak nužno morati konzultirati o svim važnim stvarima koje je ona uspjela objediniti u ovoj knjizi.
“Ova je knjiga prinos memoriji hrvatske primijenjene modne umjetnosti, o kojoj je premalo pisanog materijala. Pisana se, naime, povijest hrvatske primijenjene modne umjetnosti uglavnom oslanja na pojedine kataloge izložbi, deplijane i druge male, fragmentarne pisane i sačuvane materijale, kao i na objelodanjenu novinsku kritičku i prikazivačku praksu, zapisla je sama Ana Lendvaj u uvodu knjige. Ona je bila novinarka i kritičarka koja je uspjela modnu kritiku uvrstiti na stranice dnevnog tiska, te se dugogodišnjim praćenjem modne scene izboriti da ta kritika bude punopravni dio rubrike kulture, baš kao što su to književna, kazališna ili filmska kritika.
Taj studiozni pristup modi ovdje se posebno vidi na četiri stranice na kojima je Ana Lendvaj stvorila vremensku lentu 20. stoljeća i hrvatske modne scene. Ta povijest počinje daleke 1878. godine kada je u Čakovcu počela raditi prva bojadisaonica tkanina, pa se preko rada Otti Berger, ali i Marije Jurić Zagorke, prebacuje u vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, opisuje primjerice pokretanje revije Svijet, koju je 1953. godine, u izdanju Vjesnika, uređivao Aleksandar Srnec i koja je bila prva tzv. ženska revija u socijalističkoj Jugoslaviji koja je donosila i informacije o visokoj pariškoj modi. Zatim dolazi 1964. kada Regina Jeger formira UMAH, 1969. Rikard Gumzej otvara prvi butik u Zagrebu...
Izgubljeno ime studentice
Sve do posljednje bilješke na toj vremenskoj lenti, koja govori o 2015. godini kada je objavljena monografija o kostimografkinji Iki Škomrlj, ali i u kojoj je održana velika multimedijska izložba “Osamdesete”, na kojoj je Ana Lendvaj bila zadužena za modni dio. Knjiga donosi i intervju koji je s Anom vodila studentica TTF-a za svoj diplomski rad. U Aninim bilješkama taj je intervju sačuvan, ali je izgubljeno ime studentice. U njemu su riječi koje najbolje opisuju Anin rad o modi. Na pitanje je li stresno baviti se modnom kritikom, ona odgovara:
“Pisati o bilo čemu što ne volite prava je muka, a kako ja volim modu više od samog pojma voljeti, jasno je da uživam i čitati i pisati o modi.”
Baš tako će u ovoj knjizi uživati oni koji vole modu, a oni koji modu ne vole, jer je doživljavaju površnom i luckastom, baš bi zbog te knjige mogli pomijeniti mišljenje. Kako je knjiga “Umjetnost odijevanja/ULUPUH-ova modna povijest” iz tiska izašla prije nekog vremena, već je osvojila i prvu nagradu. Proglašena je izdavačkim pothvatom 2017. No, njena je promocija u ponedjeljak 19. ožujka u Muzeju suvremene umjetnosti, uz dodjelu prve Modne nagrade Ana Lendvaj, koju je u spomen na kolegicu pokrenuo Večernji list.
