Pravodobno postavljanje dijagnoze Parkinsonove bolesti danas počiva prije svega na kliničkom pregledu, uz pomoć specifičnih dijagnostičkih metoda. Rana dijagnoza Parkinsonove bolesti ključna je, budući da omogućava pravovremeno započinjanje terapije.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da bolesnici kod kojih je pravodobno započeta terapija imaju povoljniji dugoročni tijek bolesti. No, produljena uporaba lijekova može biti povezana s razvojem neželjenih učinaka kao što su motoričke fluktuacije i nevoljni pokreti, posebno za tu populaciju bolesnika.
Neželjeni učinci koji mogu biti izraženi uključuju smanjeni učinak lijeka na kraju vremenskog intervala doziranja, mogućnost pojave nevoljnih pokreta (diskinezija) i razdoblja izostanka učinka lijeka (tzv. „off“ periodi). Navedeni neželjeni učinci značajno ograničavaju kvalitetu života bolesnika te mogu u konačnici dovesti do razvoja komorbiditeta koji skraćuju životni vijek bolesnika. Stoga je nužno pravovremeno prepoznati razvoj navedenih simptoma i nastup kompleksnijeg, odnosno uznapredovalog stadija Parkinsonove bolesti.
Među stručnjacima za Parkinsonovu bolest postoji suglasje o osnovnim fenomenima koji ukazuju na uznapredovali stadij Parkinsonove bolesti. Poznatiji pod nazivom „5-2-1“ princip, fenomeni uključuju učestalost uzimanja terapije na dnevnoj razini, 2 „off“ razdoblja te trajanje diskinezije u trajanju od 1 sata dnevno ili dulje. Opisano „5-2-1 pravilo“ ukazuje na uznapredovali stadij Parkinsonove bolesti i upućuju da je kod bolesnika potrebno primijeniti neki od naprednih terapeutskih postupaka. Stoga bi svaki bolesnik koji zadovoljava „5-2-1 pravilo“ trebao posjetiti subspecijalista za poremećaje pokreta kako bi mu se omogućio optimalni modus daljnje terapije.
Pored farmakološke terapije, skrb za bolesnike s Parkinsonovom bolesti uključuje čitav niz nefarmakoloških metoda i pristupa. Stoga je kod bolesnika nužan multidisciplinarni pristup koji uključuje tim stručnjaka poput neurologa subspecijalista za neurodegenerativne bolesti, medicinske sestre specijalizirane za skrb o bolesnicima s Parkinsonovom bolesti, liječnika obiteljske medicine, patronažne sestre, socijalnog radnika, specijalista fizikalne medicine i fizioterapeuta. Posebice je za bolesnike nužan specijaliziran pristup u fizikalnoj terapiji, budući da istraživanja pokazuju pozitivan učinak fizikalne terapije na brzinu hoda, ravnotežu i opće poboljšanje fizičkih sposobnosti u bolesnika s Parkinsonovom bolesti. Navedeni multidisciplinarni pristup omogućava bolju medicinsku skrb, značajno poboljšava kvalitetu života bolesnika, te u konačnici dovodi do produljenja životnog vijek bolesnika.
Konačno, ključan čimbenik za skrb o bolesnicima s Parkinsonovom bolesti jest i obiteljska potpora, te društvena uključenost. Zato je nužno raditi na javnom prepoznavanju problema bolesnika s Parkinsonovom bolesti, te pojačati njihovu uključenost u društvo, kako bismo postigli optimalnu skrb i u konačnici olakšali svakodnevni život bolesnicima s ovom teškom bolesti.
prof.dr.sc. Fran Borovečki
Voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku
KBC Zagreb
HR-NEUP-200001, travanj 2020
Reference
- Tomlinson CL, Patel S, Meek C, Herd CP, Clarke CE, Stowe R, Shah L, Sackley CM, Deane KHO, Wheatley K, Ives N. Physiotherapy for treatment of Parkinson's disease. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2013;9:CD002817.
- Fox SH, Katzenschlager R, Lim SY, Barton B, de Bie RMA, Seppi K, Coelho M, Sampaio C; Movement Disorder Society Evidence-Based Medicine Committee. International Parkinson and movement disorder society evidence-based medicine review: Update on treatments for the motor symptoms of Parkinson's disease. Mov Disord. 2018;33:1248-1266.
- Antonini A, Stoessl AJ, Kleinman LS, Skalicky AM, Marshall TS, Sail KR, Onuk K, Odin PLA. Developing consensus among movement disorder specialists on clinical indicators for identification and management of advanced Parkinson's disease: a multi-country Delphi-panel approach. Curr Med Res Opin. 2018;34:2063-2073.
