Sandy ima dvadeset i četiri godine. Ne može zatvoriti oči i nikada se nije nasmiješio. Koliko on zna, jedini u Hrvatskoj boluje od Moebiusova sindroma – paralize svih živaca na licu. Takav se rodio, a riječ je o vrlo rijetkom oboljenju. Djeca poput njega ne govore jer zbog paralize živaca ne mogu to savladati.
Prvo ime na listi pohvala
No Sandy Belić govori, čak vrlo razumljivo i kaže: “Sam sam se izborio za svoj govor. Bio sam živo i brbljavo dijete i nitko me nije mogao zaustaviti.” Za mnogo toga u svom životu Sandy se bori uz pomoć svoje obitelji. I Sandy je taj koji dobiva bitke. Tako smo se sreli u Poliklinici Imed, gdje konačno rješava svoj problem sa zubima koji su također stradali zbog njegove bolesti, ali i činjenice da su ga stomatolozi godinama slali od vrata do vrata, nespremni uhvatiti se u koštac s tim zahtjevnim problemom.
– Nekoliko mjeseci sam proveo u Zagrebu, kod prijatelja, što mi je bio veliki problem jer živim u Korenici, stalno obilazio zubare, ali bez ikakvog rješenja. Čak sam potražio pomoć i kod privatnika, ali tamo je predračun za radove bio takav da mi se zavrtjelo u glavi. Potpuno očajan, sjeo sam za kompjutor i počeo po forumima tražiti stomatologe o kojima njihovi pacijenti imaju najbolje mišljenje. Prvo ime koje je iskočilo na listi bilo je Imed, poslao sam im e-mail, objasnio svoj problem, a oni će mi sve što treba napraviti potpuno besplatno. Ti su mi ljudi vratili moj unutarnji osmijeh jer ne mogu im se nasmiješiti i tako pokazati koliko sam zahvalan na toj pomoći.
Dr. Marko Krmpotić, specijalist oralne kirurgije, voditelj implantološke ambulante i ravnatelj Poliklinike Imed, na to samo skromno odmahuje rukom. Za njega je pomoć Sandyju nastavak uobičajenog humanitarnog rada.
– Reagirali smo odmah na Sandyjevu poruku jer bilo je jasno da se radi o velikom problemu. Nakon niza pregleda, analiza rendgenskih snimki i međusobnih konzultacija specijalista, osmislili smo optimalan plan terapije, a važno nam je bilo da plan liječenja prilagodimo Sandyju kako ne bi morao previše često dolaziti u Zagreb jer jasno je da ga svako to putovanje materijalno iscrpljuje. Takav način rada jest naporan i za pacijenta i za nas, ali bio je nužan u ovom slučaju, u kojem nas je podržao i Novodent, ugledna tvrtka iz Crikvenice s kojom surađujemo dugi niz godina – objašnjava dr. Krmpotić i otkriva da su mu, dok je čitao Sandyjevo pismo, proradili geni:
– I ja sam porijeklom iz Like, dobro poznajem taj kraj i njegove ljude. Znam da tamo život nije lak i osnovni mi je motiv bio pružiti Sandyju životnu šansu. Siguran sam da će mu stomatološki zahvat pomoći da konačno nađe posao, jer završio je srednju školu, a vjerujem da će se u Lici naći posao za šumarskog tehničara koji se ne boji rada i čiji je život zapravo jedna velika borba.
I Sandy Belić kaže da mu je zaposlenje životni cilj. Dolazi iz velike obitelji u kojoj je čak petero djece, on je najstariji, a najmlađi brat ima tek devet godina. Kakvom velikom stomatološkom zahvatu je podvrgnut, objašnjava dr. Ivana Čvrljak-Tomić:
Sreća na klupi u parku
– Sandy nam se javio kao pacijent koji ima vrlo rijetku dijagnozu, ali i životnu priču koja je usko povezana uz bolest. Objasnio je kako su i liječnici bili u dilemi te kako mu je dijagnoza postavljena tek nedavno. Ne treba se tome čuditi jer na dva milijuna djece samo ih se dvoje rodi s Moebiusovim sindromom. On uopće nema mimiku lica, ne može potpuno zatvoriti i usta i zato je kod stomatologa s kojima se do sada sretao prvenstveno budio nedoumice, pa i strah. Zbog toga su mu zubi, posebno prednji, ozbiljno propali, a nama je bilo najvažnije da spasimo njegove zdrave i lijepe zube. Plan liječenja jest ozbiljan i opsežan, ali nakon što mu ugradimo šest implantata, moći ćemo ugraditi protetiku koja će mu – kako on sam kaže – vratiti unutarnji osmijeh.
Sandy objašnjava da se nitko ne treba bojati zubara ako ih se on ne boji, a na pitanje što će prvo napraviti kada sve bude gotovo odgovara:
– Sjest ću na klupu tu u parku. I jednostavno biti sretan.
