Kad bi hrvati bili u situaciji REDOVITO jesti makar male količine naše plave (jeftine) ribe svaka potreba za unosom ovih (trgovačkih) bedastoća bila bi suvišna. Nažalost ni to nismo u stanju te smo po potrošnji svježe ribe na začelju u EU. Ili preciznije, u našim trgovačkim lancima 500 gr. smrznutih srdela košta oko 10 kuna. Zemlja podrijetla (pakiranja) Poljska, kvaliteta takva da su u proizvodu već davno započele bakterijske orgije a svaka \"omega\" u njima umrla i ne može vam ne biti \"zlo\" kad to pojedete. S druge strane, ujutro na rivi super-svježa srdela po 5 kuna za kilu nikako ne dolazi na stolove diljem hrvatske. Lako je uočiti tko tu \"ima računa\" sprečavati \"logično i gotovo neizbježno\".

Mudar je taj hrvatski narod jer je riba iz Jadranskoga mora prepuna toksina koji rade daleko veću štetu nego nedostatak te omegice što ju ionako nalazimo u lanenim sjemenkama i lanenom ulju Krenimo još malo dalje: Nekoliko istraživanja u Finskojj (Pietinen et al.; 1997. i Salonen et al. 1995.) pokazalo je i do 100 % veću učestalost pojave akutnog infarkta miokarda kod Finaca koji su konzumirali više od 30 g ribe dnevno, u usporedbi s onima koji su je jeli manje i rjeđe. Smrtnost je rasla za 0,3 % za svaki gram konzumirane ribe na dan! U čemu je sad problem? Osim što se naša zelena polja zagađuju pesticidima i inim zagađivačima, niti oceani nisu pošteđeni štetnih spojeva. Brodovi, otpadne vode, zagađene kiše i rijeke...sve to utječe na nepoželjne koncentracije teških metala, pesticida i drugih kontaminanata u ribi, a napose u školjkama. Ranije spomenuto istraživanje u Finskoj zaista je pokazalo kako su ljudi iz pokusnih skupina imali ozbiljno povišene koncentracije otrovnih živinih spojeva u kosi i urinu, što je potpuno blokiralo povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina iz iste ribe. Nadalje, trudnice koje su konzumirale kontamiranu ribu imale su djecu kojima je krvni tlak u 7. godini bio povećan za 13 mm žive (Sorensen et al. 1999.). Taj epitet u Velikoj Britaniji zaslužio je losos uzgajan uz škotsku obalu, te je na testiranju vladinog \"Odbora za toksičnost spojeva u hrani\" prošle godine bio jedini uzorak hrane koji je uvijek sadržavao zabrinjavajuće količine tri toksična pesticida: DDT-a, dieldrina i heksaklorbenzena. Da li je riba iz Jadranskog mora čišća? Prema rezultatima mjerenja količine žive, arsena, olova i kadmija u ribi, rakovima i školjkašima iz našeg mora, utvrđena je znatna zagađenost, napose školjkaša (dagnji), iako su sve vrijednosti osim za arsen bile ispod granično dopuštenih. No što to znači ako znamo da postoji efekt dugoročne akumulacije teških metala u tijelu čovjeka, ako znamo koliko je to fatalno za fetus i ako znamo da stvari po pitanju očuvanja okoliša teško da kreću na bolje? Školjkaši se ne nazivaju \"čistačima mora\" od milja, već zaista nose ogroman rizik po naše zdravlje, pogotovu po zdravlje djece i osoba sa iole smanjenim funkcijama jetre. Nekoliko tisuća ljudi umire svake godine od posljedica trovanja ribom i školjkašima, pa je čak i Hrvatska ovo ljeto imala zamalo fatalan ishod trovanja mladih žena tunom u jednom zagrebačkom restoranu. Svjetska zdravstvena organizacija otišla je toliko daleko da trudnicama i djeci preporuča apstinenciju od tunjevine i skuše, jer te ribe imaju znatno veće koncentracije živinih spojeva koji dokazano oštećuju živčani sustav ploda i male djece, pa čak i moždane funkcije pamćenja u odraslih. No nisu samo društva za zaštitu potrošača ta koja se hvataju za glavu. \"Društvo za zaštitu mora\" (The Marine Conservation Society) iznijelo je zastrašujuće podatke o brojkama riba, te je hitno sastavilo listu 20 najugroženijih morskih vrsta koje bi trebalo izbjegavati na tanjurima diljem svijeta. Među prvima na listi su atlantski bakalar, losos, morski pas, oslić, brancin, morska pastrva i tuna. 1991. godine Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organisation) zadovoljno je ustvrdila kako će izlov ribe iz svjetskih mora nastaviti rasti. Danas priznaju da je 70 % svjetske ribe izlovljeno i da je 60 % komercijalnih vrsta dotjerano do ruba održivosti. Stanje u svjetskoj proizvodnji ribe slično je onome u industrijaliziranoj poljoprivredi. To se događa kada tradicionalne tehnike i dokazane metode zamijeni visoko mehanizirana proizvodnja koja je gotovo svaki kutak oceana uzela pod kontrolu multinacionalnih kompanija koje su održive metode ribarenja bacile u zaborav, a za svoje nekontrolirane metode izlova ne odgovaraju apsolutno nikome. Zahvaljujući takvima, bakalar će zamalo postojati samo u enciklopedijama, a zbog tune u konzervi i dalje će stradavati delfini i kitovi, te se crvenjeti naša obala. Svjetska ribarska industrija procjenjuje se na preko 120 milijardi dolara, a ribarska flota Europske unije veća je za 40 % nego što bi smjela biti (od 1970. do 1991. narasla je za 153 %). Prema izvješću World Wildlife Fund-a, EU je prekoračila dozlovljen izlov određenih vrsta, no oni i dalje ilegalno love, te odbijaju zaštititi riblji mlađ i ostale neciljane vrste koje završavaju u mrežama.

a u hrvatskoj obratno svi koji jedu ribu umiru od srcanog napada kada vide koliko kosta