Kravat pukovnija, počasna je satnija koju od 10. srpnja 2010. godine suorganiziraju ustanove Academia Cravatica i Turistička zajednica grada Zagreba. Izvodi program smjene straže i ophoda u užem središtu grada Zagreba. Satnija nosi odore kakve su hrvatski vojnici nosili tijekom Tridesetogodišnjeg rata.
Porazgovarali smo s Anitom Vencl i Doroteom Vukalović o tome kako je biti punopravna članica, vojnikinja i konjanica Kravat pukovnije.
– Inače, ima još jedna cura. Trenutačno je u rezervi zbog posla. Neda, da je spomenemo. Osjećaj je super! Sve ravnopravno radimo. Kako kaže zapovjednik u vojsci, smo svi isti. Tako i je, i super je osjećaj – ispričala nam je Anita.
Kako cure obavljaju stvarno ozbiljan posao, a kad kažemo "ozbiljan" mislimo na to da zaista moraju biti posve koncentrirane, zanimalo nas je jesu li se ikada nasmijale u trenutku kad ne bi smjele... Kako to obično biva!
– Ne, jednostavno kad staneš na stražu kao da se mozak prebaci na taj jedan drugi režim i ozbiljan si. Ako netko i kaže neku smiješnu foru, proba te nasmijati, nasmiješ se, ali u sebi!
Cijeli video s djevojkama pogledajte u nastavku:
Bezveze. Jeli iti jedna jedina žena bila pripadnik originalne pukovnije? Ne znam po čemu je "fora" oblačiti žene u muške uniforme i pretvarati se da su žene bile tamo gdje ih nikad nije bilo. A nije ih bilo zbog očitog razloga. Razlog je toliko očit da ga i majka priroda zna, pa se Bear Grylls popiša u krug u Sahari gdje će spavat da odvrati grabežljivce ali kaže ako ste žena to vam neće pomoći...jer koliko god nekima bio fora taj konstrukt jednakosti, nismo jednaki. Blesavi Hrvati...i na tom području...nisam još vidio ženu u počasnoj postrojbi u Americi, Engleskoj, Njemačkoj...i to ne zato jer smo mi "napredniji" od njih nego je smiješno pretvarati se da vojničina od 100 kila i žena od 60 kila su jednako opasni i ubojiti. A to je ono što bi vojnici trebali bit. Pravi frajeri. A ne glumit "frajerice". Curama svaka čast na trudu ali to je smiješno.