Lice s plakata. U doba kauboja, kada bi pronašli čovjeka s plakata, dobili bi dolare. Danas, kad pronađete lice s plakata, dobijete sjajnu priču. Tražili smo čovjeka s plakata za ovogodišnji Paklenica film festival, plakata koji smo gledali u Zagrebu, ali i duž obale, kako kao iz scene kultne \"Casablance\" stoji uz klavir u sceni \"Play it, Sam...\"
Pronašli smo ga u mjestu gdje, kako domaći vole reći, \"planina ljubi more\". – Domaći sam dečko iz Starigrada-Paklenice. Od osme godine sam u ugostiteljstvu, i to s obje strane šanka – smije se Mate Koić (42) te nastavlja: – Svi nešto muljaju, pa smo prije četiri godine rekli, idemo mi napraviti pravu stvar i tako je počelo to s festivalom, a kasnije i s tim plakatima i najavnim filmovima. Glazbeno-dokumentarne priče nema nigdje osim u Barceloni. Počelo je na ideju Admira Ćulumarevića, on je u priču uveo svoje prijatelje, producente, glazbenike i pokazalo se uspješno – priča Koić.
Sa svih strana svijeta
Filmovi se prikazuju u najljepšim kinima na svijetu, i to je njihov adut. Kombinacija lokacija u kolovozu, Velika i Mala Paklenica te plaža ispred hotela Alan gdje će se gledati na ležaljkama, neobične su \"dvorane\". – Svakog će to ostaviti bez riječi. Dolaze nam ljudi sa svih strana svijeta, a važnije, Starigrad se ponovo pozicionirao kao filmska destinacija, ono što je u povijesti bio. Uostalom, tu je snimljeno 11 Winnetoua, Kirk Douglas ovdje je snimao jedan od svojih prvih filmova \"Protuhu\", a dolje na ovoj plaži njegov se sin Michael igrao u pijesku kao klinac. Bili su tu Omar Shariff, Danny DeVito – priča direktor glazbeno-dokumentarnog festivala Ćulumarević. Raritet je što se filmovi po romanima Karla Maya prikazuju na lokacijama na kojima je sniman. U nacionalnom parku, svako malo prolazite kraj oznaka \"Winnetou 4\", \"Winnetou 5\". – Toga nema nigdje u svijetu, da film vidite na mjestu na kojem je i nastao. Svake godine raste broj Nijemaca koji samo zbog toga dolaze u Starigrad. Tu je i muzej Winnetoua, a novost je i filmski park. Da nam je dobro i veselo, opisuje anegdota od lani kada nas je zvala Gabi Novak i pitala \"Gdje je Arsen, što ste mu napravili?!\" Jer, došao je na dva dana održati koncert sa sinom Matijom, a onda su otac i sin Dedić kod nas ostali cijeli tjedan... Nagradu Paklenica film festivala primio je lani u Zagrebu i Sting.
– Šalili smo se, rekli smo Stingu da mu zbog gužve nećemo moći osigurati smještaj u hotelu, već da će spavati kod neke bake. I nije se ljutio, smijao se. Na kraju nije uspio doći, ali bio je njegov prijatelj Edin Karamazov, svirao, ali i bio član žirija. Rekao nam je Sting da bi s Garijem Kasparovom htio dogodine organizirati humanitarnu akciju u Paklenici... Dolazi nam i Leslie Woodhead, koji će biti član umjetničkog vijeća festivala, a koji je napravio prve videosnimke Beatlesa u kultnom liverpoolskom The Cavern Clubu – dodaje direktor Ćulumarević. Očekuju da će doći i Dr. House na projekciju filma \"Hugh Laurie: Down by the River\", prikazat će se i Oscarom nagrađen \"Searching for Sugar Man\", zatim \"Freddy Mercury: The Great Pretender\", \"Bob Marley\" od oskarovca Kevina MacDonalda i još dvadesetak naslova... I nije mjesto poznato samo po festivalu, ovdje je, pričaju nam mještani, pronađeno najstarije staklo u Europi. Našli su ga kod crkve sv. Petra. – Postoji li netko u mjestu tko je glumio u Winnetou?, pitamo Koića, čovjeka s plakata. – To najbolje zna Peko, on je ovdje legenda. Idemo – govori nam Koić. Par minuta kasnije, Petar Marasović Peko (62) nas na svojoj terasi nudi domaćim bijelim vinom i počinje priču: – Bio sam Indijanac, tamo negdje potkraj šezdesetih. Mi, koji smo bili jači, stajali smo u prvom redu, a bili smo obučeni samo u gaće. Trčali smo kroz kanjon, a najteži je zadatak bio proći kroz vatru, jer kanistri benzina bili su postavljeni na svakih deset metara i oni bi ih zapalili, a mi bismo morali protrčati. Kako nismo bili obučeni, znalo nas je i ošinuti... Ne zvuči baš jednostavno, nije to baš bila laka lova, zar ne? – I nije. Najveći bi problem bio kada nisu uspjeli snimiti scenu. E, onda je trebalo trčanje kroz vatru ponoviti. Međutim, znali su platiti dvostruke dnevnice. Imao sam 18 godina, nije mi to bio problem. Nije bila laka, ali bila je to dobra zarada, za dva dana rada mogli smo si kupiti odijelo, a da ste radili na polju, za taj biste iznos trebali raditi deset dana – dodaje Peko te objašnjava da je bio \"good guy\", borio se protiv zlih kauboja.
Malo napadali, malo bježali
– Takav sam, dobar dečko, i danas. Bilo je to simpatično, malo smo ih napadali, malo smo od njih bježali. Najveći je problem bio skinuti te indijanske mazarije s tijela. Glumio sam prije deset godina i u \"Konjaniku\" Ivana Aralice, ujutro bih bio Turčin, a poslijepodne Hrvat. I tih, danas oko 200 eura dnevno, nikad nije bilo lakše zarađenih – dodaje Marasović. Pozdravljamo ga i odlazimo na Veliku Paklenicu, mjesto gdje se prikazuju filmovi. Sve je puno penjača, penju se čak i djeca (?!), a neki se i spuštaju za vrijeme projekcija kraj filmskog platna. Na samoj ledini – ulaz u tunel. O čemu se radi? – To je Titov tunel, sklonište koje je pedesetih gradio u slučaju napada SSSR-a. Kada smo ga otvorili 1990., pronašli smo unutra kongresnu dvoranu od tisuću kvadrata, sobe za vojsku i oficire, kupaonice. Mogli su se unutra skrivati dvije godine, preživjeli bi čak i u slučaju atomskog napada – priča nam Mate, čovjek s plakata. Na povratku stajemo u konobi Paklenica. Dočekuje nas Dinko Marasović. – Sjedni i jedi, takav je princip kod njega. Nije važno ako si bez novca – priča nam Mate. A Dinko, na stol donosi sir i inćune. – Cijene gledam da si ti mladi mogu priuštiti objed ili piće – priča Dinko. Mjesto će tek živnuti od 3. do 8. kolovoza kada traje filmski festival usred nacionalnog parka. Da se brinu o flori i fauni, govori i podatak da projekcije u Velikoj Paklenici završavaju prije ponoći, a tulumi se sele na obalu, kako ne bi ometali – ptice. Da je živ, pohvalio bi ih i Alfred Hitchcock.
>>Starigrad Paklenica film festival: I Dr. House podno Velebita
