Tkalčićeva je srce ugostiteljstva metropole, a u njezinu srcu – Mali Medo. U tjednu u kojem su se napokon otvorile terase mjesto s vjerojatnom najvećom u gradu – upravo je ovdje. Ispred Mede, malog, mjesta ima za možda i pet stotina gostiju.
– Vedran Ćorluka bio je prošlo ljeto na terasi. I kad je htio platiti račun za sebe i suprugu, mi smo rekli: “Ni čuti!” I gospođi Franki smo rekli “Čuvajte ga, jako nam je drag!” – kažu u Malom Medi, pa dodaju:
– Za istim tim stolom za kojim je on sjedio mi smo gledali dokapetana kako briljira u Rusiji, uostalom na dan finala na Lužnjikima prodali smo 2500 litara pive! 5000 krigli! U 21:30 morali smo zatvoriti i reći “Nema više, sve se popilo, idemo svi kući, vidimo se ujutro na Trgu na dočeku vatrenih...” Pa kako ćemo mu naplatiti?! Uostalom, kada je autobus vozio reprezentaciju prema Trgu, upravo smo Čarliju dodali gajbu našeg piva, i ono se pilo na krovu ZET-ova autobusa tog 16. srpnja – priča Robert Čović (40), koji je više od desetljeća prvi čovjek lokala koji je magnet za turiste.
Pivo bez hmelja s okusom hmelja? Da, molim!
Tko je popio najviše piva?
– Jedan je gost popio 12 litara Gričke vještice. Našeg crnog piva, jakog tamnog lagera od 7,5 posto. Cijeli je dan on “radio’” s te 24 krigle po pola litre za stolom, i na kraju uspio... Mi to ne bismo mogli.
Koliko piva proizvodite?
– Ove godine planiramo 17.000 hektolitara – kaže Ivan Nauković (38), najstariji od četiri brata frontmena Pivovare Medvedgrad.
Koliko je to u čašama?
– Svaki bi Hrvat, stariji od 18 godina, mogao popiti po jednu od pola litre. Eto, to je najbolja računica. Uostalom, kad smo računali za 25 rođendan, u prosjeku je svaki Zagrepčanin posjetio pivnice Medvedgrad 20 puta u tih četvrt stoljeća.
Trganci bake Mire
Pivnica Medvedgrad trebala se zvati – “Četiri dečka”. Zašto?
– Četiri smo brata, Nikola, Petar, Luka i ja Ivan, i svi se brinemo o pivovari. Svaki brat ima svoj dio posla, od prodaje, marketinga, nabave, kvalitete do proizvodnje, logistike... Otac Ivo i mama Ljerka htjeli su 1994. po nama nazvati pivovaru, u doba kad još riječ “craft” nije postojala, ali držali su se bavarske tradicije u kojoj se pivovara zove prema najbližem burgu, srednjovjekovnom gradu. Kako je to nama Medvedgrad, eto i naziva.
Da je pivovara u Bednji, zvala bi se Trakošćan?
– Upravo tako! – kaže Ivan.
– Želja je postati jedna od najveća craft-pivovara u Europi. Godinama se naša piva piju u Chicagu, Torontu, Kopenhagenu, Firenci... Izvozimo po svijetu, no mnogi se stranci muče izgovoriti “Medvedgrad”, nama je to kao reći “keks”, a njima teška riječ.
Proizvode vrtoglavih 55 vrsta piva, od onih koje su već razvikane poput Zlatnog medvjeda, Gričke vještice, Crne kraljice, sve do novih piva Baltazara, Fakina, Crnog Jacka, Agrama, Vrageca, Hendrixa... Sva imena su zagrebačkih simboli.
U pivnicama se, znamo, dobro i jede. Ni u Medi to pravilo nije prekršeno. I dok se u njihovoj pivnici u Ilici jedu bifteci, sporo pečena marinirana svinjska rebrica, patka uz pirjani crveni kupus, koljenica..., u pivnici u Samoborskoj kuhani buncek ili gulaš od divljači, u Fakin Craft Baru u Vukovarskoj pileći filei, plate ili hrskava pileća krilca, ovdje u Tkalčićevoj, u njihovu četvrtom lokalu, ponuda jela formirana je za – strance, koji su i najbrojniji gosti. Jednostavno – burgeri, gulaši, pizze. Cijene na jelovniku su od 30 do najviše 65 kuna. Povoljno, za svaki džep.
– Pivnički gulaš “Medvedgrad” odlično paše uz pivo, a na meniju su i trganci, tjestenina po receptu moje bake Mire. Riječ je o tijestu koji se reže u duge trake, zatim se baca u vrelu vodu. Tako smo i mi kao klinci, nas četiri brata jeli trgance kod bake koja je živjela na Banovini u Cerovljanima – govori Nauković.
Hrana je – domaća.
– Peciva godinama radi gospođa Mara, prvoklasne čvarkuše i kiflice. Čvarci su iz Samobora, pršut iz Drniša, kobasice iz Slavonije, sir je s Dolca od Marte i Jože. Oni nam donose i salatu, stiže iz Segeta Donjeg.
Sastojci tajnog umaka
Burger je od mljevenog odreska Black Angus, sa špekom, lukom, salatom sirom cheddar, tajnim umakom i krumpirićima.
Što je u tajnom umaku?
– U tajnom umaku sastojci su... (smijeh) tajna! Znaju je u kuhinji, a njoj su i dva Nepalca, jednog smo prekrstili u Kris, a drugi je Pan Singh. Usto, jedini Mongolac koji je živio u našoj zemlji radio je tu kao student. Bio je genijalac, Meende mu je ime, prvoklasan dečko. Pa taj je i “kaj” govorio! Nedavno se javio, radi danas u hotelu u Mongoliji.. Ima nas gotovo stotinu u firmi, od kuhara, pivara, laboratorija, dostavljača.. a njega svi pamte – kažu u Medi.
Prvi su u zemlji koji imaju i – pivsku burzu. Stvar je vrlo jednostavna, cijena piva je 19 kuna, no na burzi kreće od 12 kuna.
– Rast ovisi o potrošnji. Ako četiri gosta naruče četiri Zlatna medvjeda, cijena će skočiti, kad prođe 15 minuta od posljednje narudžbe, cijena pada. Ali, kako god, ne raste iznad 19 kuna, tako da je na burzi pivo uvijek jeftinije. I to je zgodno našim gostima, koji uvijek mogu profitirati. Trenutačno je burza zatvorena, jer zbog epidemioloških uvjeta radi samo terasa, ali spremna je za nova trgovanja pivom čim će se, zbog epidemije, otvoriti i unutrašnjost Malog Mede.
Jedno od piva nosi ime i – “Hladno pivo”, po bendu iz Gajnica. O čemu se radi?
– Naša je pivovara trenutačno u Gajnicama, u Huzjanovoj. A dečki iz Hladnog piva su i svirali u Gajnicama na proslavi 25 rođendana, čak je i brat Luka pjevao s njima na pozornici. I kako su oni zagrebački svevremenski bend, slušale su ih generacije, tako je i danas, a zaista su dečki koji vole pivo, brzo smo se pronašli. Od etikete do recepture za pivo sve su sami kreirali. Radili su pivo po svom guštu, htjeli su lagano, pitko pivo s karakterom, punog tijela. I eto ga – govori najstariji brat Nauković.
Terasa Malog Mede danas se u Tkalčićevoj prostire od kućnog broja 34. do broja 42. Što je prije ovdje bilo?
– Imamo jednog starijeg gosta, u mirovini, koji nam zna reći: “Tu na broju 33, nekad u starom Zagrebu, bile su prijateljice noći. Bio sam kao mlad tamo češće nego danas tu na kavi. Cijeli se život tuda motam...”
U Trogiru možete probati biftek omotan zlatom:
Koliko košta ova reklama?