U Buzetu skrenete prema Istarskoj pivovari i Istarskome vodovodu. Cesta na trenutak izgleda kao da ste u tvorničkom kompleksu i da nikamo ne vodi, ali samo nastavite hrabro dalje prema rijeci Mirni. Točno prije mosta lijevo je parkiranje. Ondje je prilika da obnovite zalihe vode te da krenete istraživati 13 i nešto sitno kilometara dugu Stazu sedam slapova. Odmah krenete lijevo, uzvodno, ne prelazeći most, po desnoj obali Mirne. Prvi dio vam je nasip, odnosno šetnica/trim staza. Ubrzo dolazite do ušća rječice Drage u Mirnu i tu kreće “prava” staza (moguće je i ovdje ostaviti auto). Šuma ubrzo prelazi u kamenje i korito Drage gdje se na svega kilometar i nešto sitno nalaze prvih pet slapova.
Valja napomenuti da se na nekim mjestima potrebno pridržavati za sajle, da postoje i “klinovi” kako biste se lakše popeli uz stijene te da je dosta sklisko. Zato preporučujemo da nosite gojzerice. Često se piše da je staza pogodna za početnike, ali to uzmite s dozom rezerve, posebno ako niste vični kamenju i pridržavanju za sajle. Usput ćete proći i pokraj starog rudnika pa možete zaviriti u okno koje je osigurano željeznom ogradom. Naići ćete i na dosta impresivne stijene koje privlače penjače. Ondje se možete odmoriti na šumskoj ljuljačci. Staza vodi dalje kroz šume i polja, preko starog Napoleonova mosta te kroz napuštena sela sve do Kuhara u kojima još ima ljudi. U Kotlima je peti slap i tu ste na otprilike pola puta po kilometraži. Ovo je odlična prilika za mali odmor i uživanje u kotlovima koje je izrezbarila rijeka. Budite oprezni jer je kamenje sklisko. Dalje se kroz šumovit put stiže do sedmog slapa na ovoj kružnoj stazi. Treba napomenuti i da se na tri mjesta rijeka prelazi preko kamenja koje “glumi” improvizirani most. Nama je trebalo nešto više od pet sati, uz jednu dužu pauzu, da pređemo stazu.
Do svakog slapa vodi potpuno drukčiji teren
Sedam slapova, a svaki je potpuno drukčiji. I do skoro svakoga vodi drukčiji teren. Drugi je slap Bačva koji je visok 8,8 metara, ali onaj nakon njega je spektakularan. Vela peć visoka je čak 26,5 i široka 5,6 metara. Iza nje, logično, ide Mala peć. Do Male peći, za razliku od ovih prvih slapova, vodi prava mala prašuma. Put je uzak, priroda je napravila svoje i “biljke” su preuzele put. Do ovih slapova prije verete se po stijenama, držite se za sajle, a ne tako rijetko ste na “sve četiri” jer je lakše ako i ruke rade. A tako je i sigurnije. Na nekim mjestima su postavljeni i klinovi kako bi se taj dio puta lakše prošao.
Kotli, pitoreskno mjesto na pola puta do cilja
Lakši dio staze slijedi do petog slapa u Kotlima. A kada ste već tu, znate da ste na pola puta jer ste prešli nešto više od sedam kilometara. Sam slap ima 12 metara. Možete se spustiti do starog mlina da ga cijelog pogledate, a možete ga razgledati i s gornje strane. Na tom, gornjem dijelu, možete ga čak i preskočiti. Ali samo pažljivo. Kamenje je sklisko u što se uvjerio/la i jedan član/ica naše male ekspedicije. Ponesite i rezervnu odjeću. A ako ste tamo ljeti i kupaće. U Kotlima se isplati pogledati i selo. (na fotografiji lijevo posljednji slap čiji je bazen širok 35 metara)
Tri prelaska rijeke preko skliskog kamenja
Staza je puna iznenađenja. Rijeka mijenja boje ovisno o dobu godine, odnosno o padalinama i vodostaju. Dijelovi su doslovno bili bijeli kada smo ih mi posjetili. Staza je manje-više dobro označena, ali na nekoliko mjesta morali smo stati i razmisliti kamo dalje. Jednom smo pitali rijetke lokalce za pomoć. U drugom dijelu staze lovačke čeke su normalna pojava. “Kamo ćete?”, pitamo jednog lokalca koji usred šume šeće s vrećicom kukuruza. “Pa nahranit divlje svinje!”, odgovorio je u prolazu i nastavio. Ono što nitko ne kaže je da na tri mjesta, kada ste već na trećoj trećini puta, rijeku treba prelaziti preko stijena