Mnoge žene mogu biti u potencijalno zlostavljačkom partnerskom odnosu, a da to i ne znaju. No, objašnjava psihologinja Dušica Branković, voditeljica psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji riječke Udruge za zaštitu obitelji U.Z.O.R., postoji pet indikatora koji upućuju da partnerski odnos postaje nasilan.
Kontroliranje je problem Na prvom su mjestu ljubomora i posesivnost, slijedi kontrola, verbalno nasilje, prijetnje partnerici, njenoj obitelji, čak i kućnim ljubimcima i, naposljetku, izolacija od prijatelja i obitelji.
Ovi znakovi nisu nužno nasilni, ali mogu takvima postati i kasnije voditi k nasilju.
U svakom slučaju riječ je o obiteljskom nasilju, a ono je, govori psihologinja s bogatim iskustvom u radu s osobama koje su počinitelji nasilja u obitelji, mnogo više od fizičkog nasilja. Štoviše, mnoge zlostavljane žene koje njihovi partneri kontroliraju i koje žive u opasnosti i strahu nikad nisu bile fizički zlostavljane.
Psihološko i emocionalno zlostavljanje mnogo je veći problem nego što su to spremne sebi priznati i same zlostavljane žene. Ono može ostaviti duboke i trajne posljedice. Kako bi pokazali nadmoć nad svojim partnericama, zlostavljači koriste emocionalnu i psihološku kontrolu nad njima.
- Vrijeđaju ih, viču, stalno kritiziraju, podcjenjuju njihove sposobnosti, ponašaju se prezaštitnički ili postaju ekstremno ljubomorni, otežavaju viđanje i posjećivanje obitelji i prijatelja ili ružno govore o njima, zabranjuju ženama da idu gdje žele i s kim žele, ponižavaju ih pred drugima - nabraja psihologinja najčešće i najlakše prepoznatljive obrasce nasilničkog ponašanja.
Popis ponašanja koja upućuju na zlostavljanje
Ovakva ponašanja tek su neka na, kako je naziva psihologinja Branković “check-listi" zlostavljajućeg ponašanja koja može pomoći ženi da procijeni je li zlostavljana.
-Nasilničko ponašanje ogleda se i kroz ekonomsku kontrolu, primjerice uskraćivanje bankovnih kartica ili polaganje računa baš za svaku sitnicu ili uzimanja ženina novca - ističe psihologinja te dodaje:
- Tu su i prijetnje, od zastrašivanja pokretima ili gestama, pokazivanjem oružja do prijetnji oduzimanjem djece, ozljedama, prijavama institucijama, a nije rijetkost korištenje bijesa i “gubitka kontrole” kao prijetnje da se dobije željeno i naposljetku fizičko zlostavljanje iza dobro zatvorenih vrata udarcima koji se pažljivo nanose, ondje gdje se modrice i tragovi neće vidjeti..
- Prepoznavanje upozoravajućih znakova i simptoma obiteljskog nasilja prvi je korak u njegovu sprečavanju - kaže psihologinja Branković napominjući da nitko ne bi smio živjeti u strahu od partnera, a to je najočitiji (i najzanemarivaniji) znak zlostavljajućeg odnosa.
- Ako se osjećate kao da morate hodati “po jajima” dok ste s partnerom, ako stalno morate paziti što ćete reći i učiniti kako biste izbjegli njegovu ljutnju, ako vas omalovažava i pokušava kontrolirati, a zbog toga osjećate samoprijezir, nemoć i očaj, u nezdravom ste i zlostavljajućem odnosu i najbolje je potražiti pomoć - upozorava riječka psihologinja. I na kraju valja naglasiti da unatoč tome što mnogi misle, obiteljsko nasilje i zlostavljanje nije gubitak kontrole zlostavljača.
Dijele dom s nasilnikom
To je njegov namjeran izbor - biraju koga će, kada i gdje zlostavljati, sposobni su zaustaviti svoje nasilno ponašanje kada imaju koristi od toga, kad je netko u blizini kontroliraju se i ponašaju da je sve u redu, a napadaju kad ostaju sami s žrtvom. Danas se diljem svijeta obilježava Dan nenasilja nad ženama pa nije zgoreg podsjetiti da su najčešće žrtve nasilja žene u dobi od 36 do 45 godina, a da je njih pedeset posto doživjelo seksualno nasilje. Šokantno je da se od svih slučajeva zlostavljanja njih čak 92 posto događa u zajedničkom domu koji žrtve dijele s djecom i zlostavljačem. Mnoge žene mogu biti u potencijalno zlostavljačkom partnerskom odnosu, a da to i ne znaju.
A što je sa manipulacijama = zlostavljanje onih najnezaštićenijih, a to su djeca od strane majki koje iz svojih sebičnih interesa onemogućavaju legitimna prava vlastite djece u susretima i druženju sa očevima?