Sama pomisao na žućkastosmeđi vosak u ušima kod većine izaziva zgražanje zbog kojeg izbjegavaju pogled u tuđe uho. I dok je mnogima sama pomisao da ne čiste uši nezamisliva, liječnici sve češće upozoravaju na štetnost uklanjanja ušne smole štapićima.
Upozorenja idu od toga da je zbog upotrebe štapića ušni otvor manje čist do toga da povećavamo rizik od infekcije pa čak i gluhoće. Upravo je zato od neizmjerne važnosti ne samo shvatiti kako je ušni vosak pozitivna stvar već i koliko štete možemo napraviti ako ga se pokušavamo riješiti.
Cerumen u ušnom kanalu nastaje kao produkt rada ceruminalnih žlijezda i žlijezda znojnica, pomiješan s oljuštenim stanicama kože i česticama nečistoće i u stvari je dio obrambenog mehanizma tijela. Naime, njegova ljepljiva supstanca štiti osjetljivu kožu unutar kanala od prljavštine i ostalih stvari koje bi unutra mogle prouzročiti probleme. Dakle, cerumen pomaže ušnom kanalu da ostane čist.
Kada čistimo uši štapićima, guramo cerumen po ušnom kanalu i pomičemo ga gdje ne bi trebao biti, a kako nema pritiska iz suprotnog smjera, on ostaje tamo i gomila se zbog čega može doći do infekcija, pa i gubitka sluha.
Kada sve funkcionira kako treba ušni se vosak prirodno pomiče, uglavnom zbog micanja čeljusti, u vanjski dio uha. Tu ga se slobodno može ukloniti bez štete, ali po mogućnosti s ručnikom. To je naime prema liječnicima najsigurniji način za čišćenje cerumena – odnosno preporučuju da ga se ukloni do one razine do koje se može stići ručnikom.
