Posvojiti dijete u Hrvatskoj dugogodišnji je i nimalo jednostavan, često frustrirajući i naporan izazov. Na putu do željenog mališana posvajatelji se susreću s mnogim birokratskim problemima i slabim sustavom informiranja. A tko može više pomoći toplom riječi ili savjetom iza kojeg stoji iskustvo od ljudi koji su već posvojili ili pokušavaju posvojiti dijete.
Priča sa sretnim krajem
Tako su prije godinu i pol dana posvojitelji i potencijalni posvojitelji osnovali udrugu za potporu posvajanja Adopta. Diana Topčić-Rosenberg predsjednica je udruge, a također je prošla kroz mučan proces posvajanja.
– Moje iskustvo slično je brojnim drugim – od obrade koja je zapravo bila vrlo ugodna i brza, do godinu i pol dana pisanja zamolbi, telefoniranja i posjeta brojnim centrima da nas se uopće razmatra kao potencijalne posvojitelje djeteta kojem su bili riješeni pravni uvjeti za posvajanje. Moja priča ima sretan završetak, jer sam sada majka prekrasne djevojčice – kaže Diana Topčić-Rosenberg.
Svojim iskustvom želi ohrabriti ljudi koji žele posvojiti dijete, ali i upozoriti da je to nerijetko dug proces koji zahtijeva strpljenje.
– Mnogi su izazovi na koje posvojiteljska obitelji nailazi, primjerice poteškoće u stvaranju privrženosti, pitanje razvoja pozitivnog identiteta djece koja su na neki način odbijena od biološke obitelji, pitanje procesa žalovanja i gubitka kroz koju djeca prolaze... Sva ta pitanja nisu nepremostiva, samo ih treba biti svjestan i baviti se njima – ističe D. Topčić-Rosenberg i poziva sve da se Adopti obrate za pomoć.
Stotine problema
Upozorava da je u Hrvatskoj potpuno neuređen sustav posvajanja, nema jasnih standarda posvajanja, nema educiranih stručnjaka koji bi pomogli roditeljima da se suoče s poteškoćama nakon posvajanja. Iako je sastavljen registar potencijalnih posvojitelja, nema kriterija kako će se tim registrom koristiti.
– Nije svima jasno je li svrha posvajanja da se svakom djetetu bez roditeljski skrbi što prije nađu roditelji koji mogu odgovoriti na potrebe tog djeteta ili je posvajanje način da ljudi koji ne mogu imati biološku djecu postanu roditelji. Zbog toga neki centri misle da trebaju “dijeliti” djecu na što veći broj obitelji, a drugi centri ne dopuštaju razdvajanje braće i sestara. Neuređen je sustav prijave za posvajanje, pa je konfuzija oko slanja prijava u 80-ak centara – nakon kojih treba telefonirati svim centrima da bi se svidjelo stručnom radniku koji je zatrpan drugim poslovima – degradirajuća i diskriminirajuća prema ljudima koje bi trebalo ohrabriti i educirati na putu odgovornog posvojiteljstva – zaključuje Topčić-Rosenberg.
kud bi milanka dospjela da se između šopinga po dubrovniku još i bakće s parovima koji žele posvojiti dijete. njezina je premisa, ja sam uspjela, a vi ostali kako god znate i umijete.