Volonteri pazinske udruge Happyend prije više od mjesec dana veterinarskoj su inspekciji prijavili da u jednom od bokseva pokraj gradskoj groblja dva psa spavaju na vlastitom izmetu te da su bez vode i hrane. Inspekcija je obavila nadzor, pronašla vlasnike i naložila im da boks urede, a pse cijepe i čipiraju. Kad su prije dva dana volonteri obišli ove pse, vidjeli su da se ništa nije promijenilo. U trenu su donijeli odluku i Lunju i Mazu, kako su ih nazvali, izvadili iz boksa i odveli u sklonište.
Tuga u boksu
– Iza gradskog groblja ima nekoliko boksova, u njima svoje pse uglavnom drže lovci. I svima je čisto, a vlasnici se brinu o njima – kaže Maja Isaksson, jedna od volonterki. Od susjeda su doznali da Lunjo i Maza nikada ne izlaze iz boksa, vlasnik ih nikada nije odveo u šetnju, samo im donese hranu i vodu.
– Sve je bilo prepuno smeća, izmeta i oglodanih kostiju, to je bila njihova hrana. Sunca gotovo da i nisu vidjeli jer je boks sa svih strana zagrađen daskama. Kujica je toliko mršava da joj se vide sva rebra, ona je vjerojatno jela mrvice koje su ostale Lunji. Kad smo im dali hranu, morali smo paziti da se ne uguše koliko su bili gladni – kaže M. Isaksson. Kaže, svjesna je svih mogućih posljedica svog postupka.
– Psima je trebalo odmah pomoći. Odvezli smo ih veterinaru koji je utvrdio da još nisu ni čipirani. Vlasnike ćemo ponovno prijaviti inspekciji i priložiti dokaze – ističe Maja Isaksson. Zašto su psi ostavljeni i zašto žive u takvim uvjetima, objasnila je Smiljana Bertoša.
– Moj suprug Željko pse je spasio sa smetišta u Puli, bili su jako mali. Dok se susjedi nisu pobunili, držali smo ih na dvorištu iza zgrade u kojoj živimo. Jedva smo pronašli boks u koji smo ih premjestili – objašnjava S. Bertoša, dodajući da ih u stanu ne mogu držati, a imaju još jednog psa koji živi s njima i koji je član obitelji. A ovi psi, kaže, nisu za život u stanu.
Nemaju vremena
– Napravili smo sve što je inspektorica tražila, jedino ih nismo cijepili i čipirali. Suprug im je svaki dan nosio hranu i vodu, mi te pse volimo. Sigurno nisu bili gladni i žedni, a vjerojatno im je moglo biti malo urednije. No, zbog svog načina života nemamo više vremena – kaže gospođa Smiljana i dodaje da bi željeli psima pronaći dom te pomoći udruzi u brizi za njih. Lunjo i Maza u boks se ne vraćaju, a dok ne pronađu nove domove, uživat će u društvu drugih pasa i volontera koji se o njima brinu. Već su pokazali da se tome lako prilagoditi, kaže M. Isakssson, uklopili su se u azilsku pseću obitelj kao da su oduvijek s njima.
Sve je to jako zalosno i za sam Pazin, pa zar ne postoje nikakove kontrole za te siromasne zivotinje, zasto ih onda drze ako ih ne hrane i ne pustaju. Treba im nabiti postene kazne i zabraniti im da ikada vise drze bilo koju zivotinju. A susjedi bi sve to trebali prijaviti veterinarskoj sluzbi.