Kada na jednom od najljepših trgova među gradovima sjeverne Italije zakuhaju emocije do te mjere da se uzbuđenje razlijeva, grla i dlanovi ne štede, a srca desetak tisuća ljudi kucaju glasno kao i bubnjevi koji označavaju dolazak kolone konjanika, tada je, nema sumnje, vrijeme za Palio.
Teška bi pogreška bila reći kako je Palio samo utrka koja okuplja građane toskanskog dragulja, Siene, na Piazzi del Campo, za tu prigodu prekriven utabanom ilovačom i pijeskom, jer je Palio puno, puno više od toga. Palio, koji se država dvaput na godinu, jest i način života, skup nepisanih pravila prema kojem pulsira život u čak sedamnaest sienskih kontrada (četvrti).Onako kako to samo Talijani mogu, uz puno pompe, buke, ceremonije i neizbježnih dekoracija, svaka kontrada na Paliju nastupa u svojim bojama i replikama srednjovjekovne odjeće ukrašene simbolima. Povorke nisu male s obzirom na to da uključuju bubnjare, koji neumorno udaraju ritam povorci, barjaktare od čijeg umijeća zastaje dah, pratilje i neizostavne vitezove koji prate jahača. Naime, nema svaka kontrada pravo nastupa na utrci koja traje samo 90 sekundi preko Piazza del Campo, već se samo deset jahača utrkuje. Među njima su sedmorica koja godinu prije nisu nastupila.
Tako se do posljednjeg trenutka ne zna koja će kontrada imati svog predstavnika, a on mora biti spreman, zapet poput puške. Zbog toga su u Sieni promijenjena pravila prema kojima se natječu jahači. Kontrade predstavljaju profesionalni džokeji. Doživjeti, bolje reći preživjeti Palio, jer su česte situacije da sitne čarke među navijačima iz konkurentskih kontrada završe šaketanjem, pa čak i masovnim tučnjavama, nezaboravno je iskustvo zbog kojeg valja Sienu posjetiti 2. srpnja i 16. kolovoza. Kada se raščisti ljevkasti trg, konj ujaše u cilj, s jahačem na leđima ili ne, manje je važno, pobjednička kontrada uzme svoj palio. Vrijeme je da se počastite razgledanjem grada. Neodoljiva Piazza del Campo sagrađena je u 12. stoljeću na mjestu nekadašnjeg rimskog foruma i otad do dana današnjeg ostala je u izvornom obliku školjke popločana crvenom ciglom. Devet linija dijeli trg koji ‘visi’ prema središnjem odvodu za skupljanje kišnice u nekadašnju gradsku cisternu.
Nemojte se iznenaditi kada vidite kako turisti, ali i domaćini, sjede na tlu, piju vino, grickaju ili samo čavrljaju i upijaju ljepotu grada s pogledom na Torre del Mangia visok 88 metara, treći po visini u Italiji. Prošećete li nešto dalje, za što vam neće trebati puno vremena jer je Siena grad po mjeri turista i možete ga obići pješice, zaustavite se kod katedrale. Dok je većina kuća i palača sienskih ‘signora’ sagrađena od prepoznatljive crvenkastosmeđe cigle, katedrala, odnosno Duomo di Siena, od crnog je i bijelog mramora i dragulj je talijanske romaničko-gotičke arhitekture. Katedrala ostavlja bez daha, a kava bi tek bila da je dovršena prema prvobitnim planovima, možete samo zamisliti. Naime zbog nedostatka novca napravljena je tek polovica i zbog toga i ima neobičan položaj za katedralu sjever jug. Ostatak koji je trebao biti dovršen trebao je predtsvaljti glavnu os i biti izfrađen okrenut u smjeru istok-zapad. Ulaz stoji od 5 do 12 eura i pripremite se za čekanje u redu. Uz svetog Franju Asirškog Talijani imaju kao narod još jednu zaštitnicu, a to je sveta Katarina iz Siene. Rođena je kao 25 dijete u obitelji, no put ju je odveo među časne sestre. Od kad se zaredila šišala se na kratko i svakodnevno tukla lancima koe nosila opasane oko sebe. Njezina su pisma papi u Avignon bila presudna dase vrati u Rim.
