Veliki Steve Jobs jednom je rekao da čovjek može biti potpuno zadovoljan samo ako radi posao koji voli.
- Ako ga još niste pronašli, nemojte odustajati. nemojte se zadovoljiti trenutačnim stanjem. Kada pronađete ono što volite, jednostavno ćete znati, poručio je Jobs.
Donosimo priče mladih žena koje su slijedile svoje srce i pronašle poslove u kojima uživaju i rade ih s veseljem.
Prvo su im ti poslovi bili hobiji, a onda je ono što rade zainteresiralo njihove prijatelje, nakon čega su donijele odluku da hobi pretvore u biznis. Nitko od njih nije imao imovinu koju bi uložio u privatni posao. Posao su razvijale korak po korak i to ih iskustvo čini još sretnijima.
Mary Novosel - Od recepta do proizvoda treba barem dvije godine
Kada je prije osam godina prvi puta zaronila u čarobni svijet aromaterapije, novinarka Mary Novosel iz Zagreba samoj je sebi rekla: to je posao koji želim raditi!
– Slučajno sam naletjela na školu aromaterapije. Upisala sam se, a kad sam prvi put ušla u njihov prostor i osjetila mirise eteričnih ulja, oduševila sam se – kaže Mary. S diplomom aromaterapeuta prvo je mućkala za sebe, potom za prijateljice, a onda je u priču odlučila ući malo ozbiljnije. S prijateljicom iz studentskih dana osnovala je tvrtku za proizvodnju prirodne kozmetike Total Natural. Ideja im je bila ponuditi kvalitetnu i prirodnu njegu za dušu i tijelo kroz individualni pristup „Ljepota po mojoj mjeri“.
– Divno je imati hobi, no htjela sam ono što volim spojiti s poslom, da i ne primjećujem što radim – objašnjava Mary zašto je odlučila kremice i sapunčiće iz svoje kuhinje plasirati na tržište. Krenulo je s linijom proizvoda „Kremica Emica“, potpuno prirodnom kremom za mame i bebe, koja je i danas hit. Mary kaže kako su je prijateljice koje su imale malu djecu molile da osmisli neku kremu protiv pelenskog osipa. Prva krema koju je napravila bila je pretvrda, druga premekana, a onda joj je samo u jednom trenu sinula formula. I bio je to pun pogodak. U međuvremenu nastale su i linije za sunčanje, linije protiv celulita, protiv bora...
Osmišljava liniju prirodne kozmetike za kućne ljubimce, a sve je više zahtjeva i za prirodne lubrikante i vaginalete. Izdala i pet knjiga u kojima je objavila i neke od svojih recepata.
– Često me ljudi pitaju zašto dijelim recepte, a odgovor je jednostavan. Put od recepta do proizvoda na policama traje dvije godine i stoji oko 100 tisuća kuna. A za razliku od industrijske kozmetike, povratni odgovor ovdje možeš dobiti tek za 10 godina – kazuje Mary i dodaje kako se često sjeti rečenice koju joj je na obrani diplomskog iz gospodarske politike rekao njezin profesor: “Za uspjeh preko noći dovoljno je 20 godina.”
Morena Čonka - Ideje pronalazim dok gledam film, šećem psa
Ekonomistica menadžmenta Morena Čonka iz Kutine prije nekoliko je godina napustila siguran posao u uredu i sreću pronašla u radionici svoga djeda u kojoj restaurira stari namještaj i izrađuje unikatne lampe. Prekretnica je bila kada je sestri napravila prvu lampu u obliku pauka kao poklon za useljenje. Za Morenin su se rad odmah zainteresirali prijatelji, pa prijatelji prijatelja... I tako je nastao brend “knit:bulb:lamp”, a u lampe koje uspješno balansiraju između skulpture i uporabnih predmeta zaljubili su se mnogi.
Morena ima poseban talent da od odbačenih stvari napravi korisne. Ponosna je na otkačenu ultramodernu sofu koju je napravila od stare kade, a za koju ju je inspirirao film „Doručak kod Tiffanyja“.
– Kada je bila teška više od 80 kilograma i trebala su mi gotovo dva mjeseca da od nje napravim sofu. Unutra sam napravila drveni okvir i sve prekrila tapecirungom, tko ne zna, ne bi nikada rekao da je to prije bila kada – kaže simpatična Morena. Imala je za nju puno kupaca, no odlučila ju je zadržati. Baš kao i lampu koju je nakon napada na Pariz napravila u obliku Eiffelova tornja. Od žica, s metalnim sjenilom. Najviše koristi metal i žicu.
– Drvo je toplo, ali od drveta svi rade, dok metal ima neku posebnu draž – kaže. Iako se od izrade unikatnih lampi teško može živjeti, sretna je jer radi ono što voli. Teško sebe može zamisliti kako ponovno provodi osam sati u uredu, dok u radionici nerijetko provede i više od 12 sati. Najviše voli kada joj kupci prepuste da sama osmisli proizvod, a ideje joj padaju dok šeće psa, gleda neki film ili dok u radionici brusi cijevi.
– Za cilindar-lampu inspiracija mi je bila Alisa u zemlji čudesa. Česta mi je inspiracija i Ludi Klobučar, no ideja ima svuda oko nas, najčešće u svakodnevnim događajima – kaže. Otkrila je da joj je san baviti se event-dizajnom, no u Hrvatskoj ga nema pa sve češće razmišlja da sreću potraži u inozemstvu.
Vedrana Sunko - Svaki je Sunkoplet unikat, a za sve je kriva baka
Sve je počelo prije četiri godine kada si je Vedrana Sunko, novinarka i PR menadžerica, od crnoga konca naheklala ogrlicu koja je izvrsno pasala uz military look koji je u to vrijeme njegovala. Izgledala je kao da su po koncu bili posuti biseri. Ubrzo su sve prijateljice htjele takvu ogrlicu.
– Napravila sam valjda 300 crnih ogrlica, a onda sam cijelu priču odlučila brendirati i nastao je Sunkoplet – govori simpatična Vedrana. Njezine unikatne ogrlice izrađene od pamučnog konca ili bambusa osvajaju Hrvatsku. Za sve je kriva baka koja ju je naučila heklati dok je bila djevojčica. Prvu heklanu kapu napravila je u srednjoj školi. Često bi ju u rodnome Splitu na ulici pitali gdje je kupila tu kapu. Tada nije mogla ni sanjati da će joj heklanje postati ljubav.
– Svaki je Sunkoplet unikat. U moje je ogrlice upleteno puno mene i mojih misli. U početku mi je to bila neka vrsta meditacije. Sunkoplet je odgovor na loše situacije, a ponosnom vlasniku donosi ljepotu, mir i obilje. Ljudi to prepoznaju, svaka ta ogrlica ima svoj život – kaže Vedrana i dodaje kako nikada nije dobila toliko pohvala kao za heklane ogrlice.
Ovoga ljeta proširila je ponudu i na turbane koji su u trenu postali modni hit. I za to je kriva baka, od koje je Vedrana naslijedila krojeve koje modificira prema inspiraciji. Svaki je turban, baš kao i ogrlica, unikatan. Država, kaže, nije sklona malim poduzetnicima koji su odlučili živjeti od svoga rada. Kada sve poplaćate, ispada da nemate od čega živjeti, kaže i dodaje kako je sustav posložen tako da ljude tjera da sve rade sami. Tako je sama sebi model, vizažist, fotograf, community menadžer i prodavač.
Karin Milotić - Facebook generacija njihova je publika
Kreativni dvojac iz Žminja, malog mjesta u središtu Istre, svoju je kreativnost pretočio u posao, a njihove torbe ThemeBags s omiljenim filmskim likom obožavaju trendseterice. Sve je počelo kada je grafički dizajner Neven Udovičić pri kraju studija odlučio spojiti svoju opsesiju filmovima, glazbom i umjetnošću općenito sa svojom strukom. Potporu u tome dala mu je prijateljica Karin Milotić, profesorica likovne kulture, koja ručno šije torbe, a nedavno im se priključila i dizajnerica Ana Orbanić, isto iz Žminja, koja radi otiske.
Doslovni početak bila je skica na računalu, a za realizaciju prvih torbi trebalo im je, kaže Karin, oko mjesec dana. Krenuli su od ideje da naprave nešto što bi i sami htjeli nositi. Je li spoj naizgled nespojivog doista dobitna kombinacija, testirali su prvo na prijateljima. Svi su bili oduševljeni. S vremenom su se mijenjali krojevi, torbe se više ne oslikavaju ručno, već se motivi na njih tiskaju, no koncept je ostao isti. Kada poželite nositi na ramenu Audrey Hepburn, Woodyja Allena, Jacka Nicholsona, Davida Bowieja, Fridu Kahlo ili Amelie, ThemeBags stvorene su za vas. Mladi dizajneri publiku pronalaze među Facebook generacijom, a Karin otkriva kako torbe najviše naručuje ženski dio publike, u dobi od 18 do 40 godina, s naglaskom na studentsku populaciju.
– Izborom motiva unaprijed smo profilirali svoju publiku, možemo reći da s njom uvelike dijelimo ukus u filmovima i glazbi i jako se lako sprijateljujemo – kaže Karin koja i dalje radi u školi i predaje likovnu kulturu jer još uvijek ne zarađuju toliko da bi mogla živjeti samo od hobija.
>>Hobi je pretvorila u posao, a njene sandale pravi su ovosezonski hit
