U zadnje vrijeme muči me što će biti sa mnom u budućnosti. Imam 30 godina, živim s mamom koja je predivna i imam sve osim posla. Pitam se kako ću živjeti kada nje više ne bude.
Često razgovaramo o tome i, bez obzira na njezinu pozitivnost, ja se i dalje bojim.
Iskreno, razmišljam bi li se bilo najbolje pomiriti s činjenicom da se nikada neću zaposliti.
Druga stvar koja me muči jest da se ljudi konstantno miješaju u moj život i govore mi što bih ja "trebala".
Nisam tip koji želi obitelj niti sam tip koji se želi preseliti u inozemstvo jer sam vezana za sve što imam ovdje i, kada se sjetim što su moji roditelji uložili da bi se to ostvarilo, stegne me oko srca. Kako da si pomognem da ne razmišljam toliko o budućnosti i kako svima na lijep način reći da me puste na miru jer meni je dosta nametanja tuđih mišljenja.
Odgovara Suzana Kulović, dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja
Imate realan problem koji vas muči – nezaposlenost koja se vjerojatno negativno odražava na vaše dnevno planiranje vremena. Osoba koja ne radi zapravo se nalazi u situaciji djeteta koje uzdržavaju pa je to vjerojatno razlog zbog kojeg vam ljudi govore što da radite. Predlažem:
1. Ispunite dan obvezama i aktivnostima (volontirajte)
2. Razmislite što biste mogli napraviti za nastavak obrazovanja
3. Nađite partnera ili partnericu, nije zabavno biti sam. Ljubav i drugi ljudi u našem životu ispune nas pa ne trošimo vrijeme na jalova razmišljanja od kojih samo možemo postati depresivni.
>>Kroničnu upalu potrebno je liječiti antibioticima barem 10 dana
>>Prekinuti snošaj ili kontracepcijske tablete? Evo što ste željeli znati o pilulama
"Nađite partnera ili partnericu, nije zabavno biti sam. Ljubav i drugi ljudi u našem životu ispune nas pa ne trošimo vrijeme na jalova razmišljanja od kojih samo možemo postati depresivni" Da, naći nekoga je kao otići u obližnju samoposlugu. Psihoterapeuti su šarlatani.