Na policama trgovina često se može pronaći različiti med. Onaj za koji se tvrdi da je domaći, ali i onaj koji je umjetni, a napravljen je od različitih zaslađivača. Ipak, postoji nekoliko načina kako se najlakše može razlikovati prirodni med od onog kupovnog.
Prije svega jasan znak da je riječ o prirodnom medu jest ako se med nakon nekog vremena kristalizira. Mnogi ljudi misle kako to nije dobar znak pa često bacaju ovaj med iako ne bi to trebali raditi.
Drugi je znak cijena meda. Domaći med češće će biti skuplji nego onaj koji nije nastao prirodnim putem. Med koji je umjetan također će imati i nešto drukčiji okus. Moguće je da će biti nešto slađi jer u sebi ima dodatna umjetna sladila.
Osim toga, postoji i test kojim možete isprobati i otkriti kakav med konzumirate. Dodajte žlicu meda u čašu vode. Ako se radi o prirodnom, čistom medu, on će se zgrudati i pasti na dno čaše, dok će se med koji je lažan početi otapati u vodi. Drugi način kojim se može provjeriti kvaliteta meda jest da ga se stavi na papir. Može se raditi o papiru za pečenje ili običnom papiru. Čisti med će ostati na papiru i neće ga razmočiti.
Evo još nekih savjeta za konzumaciju meda. Preporučuje se da se med jede plastičnom ili drvenom žlicom kako ne bi izgubio svoja ljekovita svojstva, a važno je i obratiti pozornost na koju ga se temperaturu stavlja jer kod temperatura većih od 40 stupnjeva također gubi svoja svojstva.
Pogledajte priču o kestenjaru koji prodaje kestene na Cvjetnom trgu već 47 godina:
Ne postoji umjetni med, ili je med ili nije med....Patvorina nije med.