Trudnicu Mariju Cvetković njezin je ginekolog iz Zadra uputio na amniocentezu u Split. Jedina indikacija za zahvat bile su njezine godine – 35.
– Najprije me pogledala doktorica Marušić, zatim dr. Maleš. Obje su se snebivale i nisu znale zašto me moj ginekolog poslao kada je pravilo KBC-a Split da se amniocenteza obavlja samo u trudnica koje imaju 37 ili 38 godina, oprostit ćete što nisam točno zapamtila, ili ako u obitelji postoji neka genetska bolest. Kažu da moj ginekolog radi po starim knjigama i da je veća šansa da dođe do neke komplikacije tijekom ubadanja igle u moj trbuh nego što je vjerojatnost da moja beba nije zdrava – kaže M. Cvetković.
Trostruki test
Nakon povratka njezin ginekolog i njegova kolegica bili su zgroženi postupkom splitske bolnice.
– Rečeno mi je da je prije 5 godina donesena odluka na nekoj europskoj konferenciji da se amniocenteza provodi čak i kod žena mlađih od 35. Kazala sam da su me u Splitu pitali zašto nisam prije amniocenteze napravila tzv. triple test, na što mi je odgovorio da on za 35-godišnju ženu nema smisla jer će izbaciti veliku rizičnost za plod zbog godina te je u tom slučaju amniocenteza jedini alat – navodi M. Cvetković koju je sve zabrinulo te se pita kakva je praksa kad je riječ o amniocentezi i nije li liječnik s njom trebao razgovarati o zahvatu i njegovoj eventualnoj nužnosti te mogućim posljedicama, kao i o drugim pretragama.
– Amniocenteza se radi kod trudnica u dobi od 37 i više godina – kaže ginekolog prof. dr. sc. Mario Podobnik, navodeći i da se kod mlađih trudnica radi neinvazivna prenatalna dijagnostika kojom se probiru one koje prema testu imaju povećan rizik za rađanje djeteta s Downovim sindromom te im se tada nudi opcija daljnje dijagnostike u obliku rane amniocenteze.
Odlučuje žena
Neinvazivna dijagnostika može se raditi u prvom tromjesečju trudnoće, između 11. i 14. tjedna trudnoće, te u drugom tromjesečju, idealno oko 16. tjedna trudnoće, objašnjava dr. Podobnik. U prvom tromjesečju radi se kombinirani probir (dob žene+nuhalni nabor (UZV biljeg)+biokemijski markeri), a u drugom tromjesečju double ili triple test (dob žene+biokemijski markeri). Osjetljivost neinvazivnog probira u 1. tromjesečju trudnoće (90%) puno je bolja u odnosu na osjetljivost probira u drugom tromjesečju (60%).
– Rezultat neinvazivnih testova izražen je kao određeni rizik, granična vrijednost za screen pozitivan test smatra se 1:250, odnosno žene koje imaju taj ili veći rizik imaju indikaciju za amniocentezu. Trudnice koje imanju manji rizik od navedenog imaju veću vjerojatnost gubitka trudnoće kao posljedice zahvata u odnosu na vjerojatnost da nose bolesno dijete.
– Sve ovo mora se predočiti trudnici, a nakon što je ona dobro razumjela što znače pojedini rizici, konačnu odluku donosi ona sama – objašnjava dr. Podobnik dodajući i da tijekom amniocenteze nije moguća nikakva terapijska pomoć.
Imam 28 godina i u trudnoći sam išla raditi oba testa - rezultati katastrofa - visok rizik za Downov sindrom. Nisam mogla na amniocentezu ali sva sreća da mi se kćer rodila zdrava. To su samo statistički testovi, a to zapravo ne pomaže puno.