Josip Jelačić (Petrovaradin, 1801. – Zagreb, 1859.) Jedan od najvećih hrvatskih velikana 19. stoljeća. Hrvatski ban i vojskovođa koji je uspio objediniti sve hrvatske pokrajine boreći se za samostalno vladanje Hrvatskom i ravnopravnost svih naroda pod austrougarskom krunom. Zakonski je ukinuo kmetstvo 1848., što je omogućilo seljacima da izađu iz stoljetne podčinjenosti i postanu vlasnici zemlje. Osigurao je i jednakost svih pred zakonom, a zahvaljujući njemu hrvatski jezik je postao službeni jezik u svim hrvatskim ustanovama i školama.
Godine 1852. ishodio je od Svete Stolice da se zagrebačka biskupija uzvisi na razinu nezavisne nadbiskupije i tako se osamostali od stoljetnog mađarskog utjecaja. Kao uspješan austrijski pukovnik u borbi s Turcima na bosanskoj granici imenovan je hrvatskim banom na zahtjev velike narodne skupštine održane u Zagrebu, a bez znanja i pristanka mađarske vlade. To mu je dalo samostalnost u djelovanju prema Pešti, koja je bila omražena u hrvatskom narodu zbog nametanja svoga jezika i političkog terora.
Uzaludni pokušaji mađarske vlade da Jelačića svrgnu s vlasti doveli su do njihova otvorenog sukoba. Zato je Jelačić odlučno stao na stranu austrijskog cara 1848. godine kad su Mađari digli ustanak kako bi se odcijepili od Austrije. Okupio je veliku vojsku i ugušio mađarsku pobunu. Bečka je carska vlast izigrala Hrvate i Jelačića uvodeći (Bachov) apsolutizam koji je jednako \"pritisnuo\" i Mađare i Hrvate. Nakon toga su se dva velika naroda nagodila i stvorila zajedničku Austro-Ugarsku Monarhiju. Jelačić je doživio strašno razočaranje pa mu se pred smrt i um bio pomračio. Pokopan je na svome imanju Novi Dvori pokraj Zaprešića.
>>Strossmayer: Službovao je pod geslom \'Sve za vjeru i domovinu\'
