Njezin jedini grijeh bio je što se zaljubila u sina moćnog Hermana II. Celjskog. Zbog toga je Veroniku Desinićku zloglasni grof progonio sa svojom vojskom kad je pobjegla i vjenčala se s njegovim najmlađim sinom Fridrikom. Njega su na četiri godine zatočili u Celjskoj kuli, a nju su zatvorili u zagorski dvorac smješten pokraj Desinića. Još i danas se, kažu tamošnji stanovnici, oko Velikog Tabora mogu čuti njezini jecaji. Jer – Tabor je postao njezin vječni dom nakon što su je utopili u drvenoj posudi punoj vode, uz optužbe da je coprnica. Tijelo su joj uzidali u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac.
Da priča nije samo puka legenda, govori i činjenica da je 1982. godine, tijekom čišćenja pronađena jedna lubanja, za koju je utvrđeno da pripada ženskoj osobi. A onda su u rujnu 2012., tijekom konzervatorskih i restauratorskih radova u rupi kamenog dovratnika našli i dva pramena kose. Nije utvrđeno jesu li pripadala nesretnoj Veroniki, no kao uspomena na njenu nesretnu ljubav prema Fridriku već petsto godina na 333 metara nadmorske visine stoji danas jedan od najbolje sačuvanih kasnosrednovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Kula, odnosno palas u koji je Veronika uzidana najstariji je dio ovog dvorca, a pretpostavlja se da ga je dao sagraditi upravo Fridrik II. Celjski. To, doduše, nije točno definirana povijesna činjenica jer ni danas se ne zna kad je grad, kojim je kasnije najdulje gospodarila obitelj Rattkay, prvotno sagrađen. Jedni zastupaju mišljenje da je najstariji dio Velikog Tabora sagrađen sredinom 15. stoljeća, dok drugi smatraju da se s izgradnjom najstarijeg dijela započelo tek nakon 1502. godine.
Dvorac je pun starih artefakata poput sprava za mučenje, ali i starog stiliziranog namještaja. Impresivan je i pogled koji se s Velikog Tabora pruža na cijelo Hrvatsko zagorje i dio Slovenije, a u blizini se nalazi i dvorac Miljana kao i dvorci Velika Horvatska i Mali Tabor. Do Velikog Tabora vode vijugave zagorske ceste uz koje po zelenim brežuljcima stoje vinogradi, kleti, vinotočja, obiteljska gospodarstva te brojna mjesta u kojima se može zastati i okrijepiti.
Prava pravcata istina ! Retko kad prejde nedela da se, ak prideš blizu Grada, ne čuju jecaji, uzdahi, škripa špampeta... vrisek ! No, vražji desičanski huncuti veliju da svi ti glasi nisu Veronikini nek da pripadaju lepoj frajli iz Kumrovcaa ! Vrag bi ga znal !