Parkinsonova bolest je progresivna neurološka bolest s kojom se u Hrvatskoj svakodnevno bori više od 14.000 osoba, pa je cilj Udruge "Parkinson i mi" da, kroz obilježavanje Svjetskog dana Parkinsonove bolesti, ukaže javnosti na probleme s kojima su suočeni oboljeli i njihove obitelji te na potrebu osnivanja multidisciplinarnih timova koji bi skrbili za oboljele.
"U Hrvatskoj je registrirano oko 14.000 oboljelih, a pretpostavlja se da ih je između 16.000 i 20.000, budući da kod oko 25 posto bolest ostane nedijagnosticirana", kaže predsjednica Udruge "Parkinson i mi" neurologinja Vladimira Vuletić.
Cilj Udruge, koja okuplja više od četiri stotine bolesnika, jest da svi oboljeli dobiju na vrijeme dijagnozu, a to znači unutar šest mjeseci, ujednačen tretman i vođenje bolesti, kao i edukaciju i podršku prilagođenu njihovim osobnim potrebama i preferencijama.
Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest (iza Alzheimerove), nepoznata uzroka, no pretpostavlja se da na nju utječu genetski i okolišni čimbenici. Tijekom bolesti dolazi do gubitka ili degeneracije živčanih stanica u dijelu mozga što rezultira oštećenjem kontrole pokreta. Pojavnost bolesti puno je veća u starijoj dobi, nakon 60. godine, no zahvaćena je i populacija mlađa od 50 godina.
Parkinsonovu bolest ne može se sasvim izliječiti, ali se simptome može dobro kontrolirati. Oboljelima u Hrvatskoj na raspolaganju su sve metode invazivnog liječenja, uključujuči i dubinsku mozgovnu stimulaciju, duodopa intestinalni gel, apomofinske pumpe i injekcije.
U uznapredovaloj fazi bolesti, kada lijekovi više ne kontroliraju simptome, oboljeli su suočeni s problemima zakočenosti, usporenosti kretnji, imaju teškoće s kontrolom pokreta, smetnje ravnoteže, ali i nemotoričke smetnje poput anksioznosti, depresije, smetnje njuha, probave, gutanja..
Potrebna im je pomoć multidisciplinarnih timova koji uključuju neurologe, psihologe i psihijatre, fizijatre, fizioterapeute i socijalne radnike, no takvih timova nedostaje, posebno u ruralnim krajevima.
Dobra skrb mora biti multidisciplinarna, a u Hrvatskoj je još uvijek najveća skrb o oboljelom na obitelji. Stoga je jedan od zadataka Udruge da im olakšamo dolazak do članova multidisiplinarnog tima", kaže Vuletić.
Udruga "Parkinson i mi" nastoji pomoći oboljelima kroz edukaciju, terapiju, savjetovanje i povezivanje s različitim stručnjacima, a zasad ima podružnice u Rijeci i Splitu gdje će se na sličan način obilježiti ovaj dan.
Parkinsonovu bolest liječe zamjenskim stanicama
Znanstvenici vjeruju da su pronašli način liječenja i možda čak i preokretanja tijeka Parkinsonove bolesti tako što će proizvesti zamjenske stanice kako bi “popravili” oštećenja na mozgu, prenosi BBC.
Vjeruju da se stanice ljudskog mozga mogu navesti na to da preuzmu posao onih koje su uništene Parkinsonovom bolesti. Testovi na miševima sa simptomima nalik Parkinsonovoj bolesti pokazuju da takva terapija ublažava simptome.
Stručnjaci kažu da je istraživanje objavljeno u Nature Biotechnology obećavajuće iako je u ranoj fazi. Znanstvenici još moraju provjeriti je li liječenje sigurno i mogu li stanice koje su život počele kao astrociti doista funkcionirati kao neuroni koji proizvode dopamin, a koji su uništeni u Parkinsonovoj bolesti. Ljudima koji boluju od Parkinsonove bolesti nedostaje dopamin jer su neke od stanica koje ga proizvode odumrle.
Moj pokojni otac bolovao je od Parkinsona koji mu je dijagnosticiran sasvim slučajno. Bili smo prepušteni sami sebi, apsolutno nikakve pomoći, terapije, masaže ili slično nije dobio.Na prvi pregled kod neurologa na Rebru je čekao šest mjeseci , doktor ga je jako površno pogledao i dao mu je najgor i najjeftiniji lijek od kojeg mu je bilo samo zlo. Odlučio sam tatu odvesti kod privatnika koji ga je pošteno pregledao i dao mu dosta dobru terapiju. Toliko o našem zdravstvenom sustavu. Prepušten si sam sebi.