Često vam se događa da stvarno više nemate ideje što skuhati jer vam je sve nekako dosadnjikavo, a voljeli biste zablistati pred gostima? Jedno od rješenja da razbijete monotoniju u kuhinji svakako su začini. Začini su vrlo bitan sastojak u svakom jelu jer mu daju sasvim drugačiju, posebnu notu. Ako smatrate da niste baš veliki majstor kuhinje, otkrit ćemo vam male tajne savršenog sljubiljivanja jela sa začinima.
Njegovo ime dolazi od grčke riječi basileus (kralj), a stari Grci smatrali su ga kraljem začina. On je jedan od najbitnijih začina, a slatki bosiljak se najčešće koristi u ovim krajevima. Osim u talijanskim umacima i namazima, bosiljak se dodaje i u salatama, juhama, a najbolji je u kombinaciji s rajčicom, no odličan je i u mesnim jelima kao i u kombinaciji s povrćem, posebno patlidžanom i varivom od mahunarki. Mirisni listovi bosiljka neizostavan su dio mediteranske kuhinje, iako biljka potječe iz Indije. Postoji više od 60 vrsta bosiljka, a najčešći je onaj sa zelenim listovima. Listovi bosiljka imaju slatkasto aromatičan miris i pomalo su oštroga okusa. Bosiljak je bogat izvor vitamina K, te u manjoj količini sadrži cijeli niz vitamina i minerala poput vitamina A, C i B6 te željeza, kalcija, mangana, magnezija i kalija.
MALI SAVJETI ZLATA VRIJEDNI: Kulinarski znalci savjetuju da bosiljak trgate prstima jer metalni nož oduzima većinu najvažnijih sastojaka tog začina. Kao začin jelu dodajte ga na kraju kuhanja kako se vrijedni i ljekoviti sastojci ne bi raspali dugim kuhanjem.
Kurkuma ima antivirusna, antikancerogena i protuupalna svojstva zahvaljujući kurkuminu, aktivnom sastojku kurkume koji je zaslužan za sva njezina ljekovita svojstva. Za optimalno upijanje zdravih sastojaka kurkume najbolje ju je miješati s masnoćama jer se u njima lako topi. Na taj će način i njena aroma bolje prožeti jelo. No, mnogi ne znaju s kojim namirnicama i jelima se kurkuma najbolje sljubljuje. Kulinarski chefovi preporučuju fuziju kurkume i pečenog povrća, posebno cvjetače i korjenastog povrća jer kurkuma ima aromatičan i blago ljutkast okus, a odlično se slaže i s pečenim krumpirom, kojeg prije pečenja začinite kurkumom, crvenom paprikom, ružmarinom i origanom. Kurkuma odlično nadopunjuje jela od riže, kao i juhe s povrćem, a ako volite malo „pomaknutije okuse“ svakako je isprobajte u voćnom smoothiju ili čaju u koje, uz kurkumu, za onaj „final touch“ možete dodati i malo đumbira.
A sad, zamislite se kako pripremate svoj omiljeni obrok s kurkumom i opišite kako točno biste ga pripremili, tko bi vam asistirao, postavio stol, gdje biste uopće bili i naravno s kim biste uživali u vašem objedu. Pustite maštu na volju jer za najkreativniji odgovor možete očekivati predivan vikend za dvoje na Plitvicama!
Đumbiru nutricionisti vole tepati da je začin života. Porijeklom iz Azije, đumbir se naveliko koristi u azijskoj, posebice indijskoj kuhinji, te u zapadnoj Africi i zemljama karipskog otočja. Đumbir se već godinama koristi u široj populaciji za liječenje mučnine, zatvora i bolova u zglobovima. Preporuka nutricionista je da se ne koristi više od 5 grama đumbira dnevno. Svjež korijen ima antioksidacijski učinak, koristi se za pojačavanje znojenja te za detoksikaciju. Đumbir se može koristiti i u obliku obloga kod upala i oteklina, grčeva u nogama te artritisa. Odlično se slaže s jelima od povrća, posebno grahom, krumpirom i bundevom, a ako kuhate bistru pileću juhu ili rižu kao prilog možete ih oplemeniti prstohvatom đumbira. Nutricionisti savjetuju da ga se u jelima koristi pred kraj kuhanja, jer visoke temperature ipak smanjuju njegovu učinkovitost. Kulinarski majstori naglašavaju da je osmina čajne žličice đumbira u prahu jednaka jednoj jušnoj žlici svježe naribanog.
MALI SAVJETI ZLATA VRIJEDNI: Đumbir u prahu čuvajte u čvrsto zatvorenoj staklenoj bočici na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Trik kojim možete produljiti trajnost đumbira je da ga čuvate u hladnjaku. Iako ima brojna ljekovita svojstva, đumbir u prevelikim količinama može naštetiti djeci, trudnicama i osobama koje imaju problema s krvožilnim sustavom.
Začin se dobiva mljevenjem i sušenjem zrelog ploda različitih vrsta slatkih paprika. Potječe iz područja oko Meksika u Južnoj Americi, a u Europu ju donose španjolski pomorci u 16. stoljeću. Američki istraživači Sveučilišta Purdue tvrde kako ovaj popularni začin koji upotpunjuje mnoga jela može pomoći u sagorijevanju više kalorija nakon obroka, a istovremeno je koristan za držanje apetita pod kontrolom, pogotovo kada su u pitanju osobe koje ga inače ne jedu redovito. Dobar je izvor dijetalnih vlakana, vitamina B2 (riboflavin), B3 (niacin), B5 (pantoten), B9 (folacin) te vitamina K, mangana i magnezija. Paprika sadrži čak 300% dnevne potrebe vitamina C, koji je važan je za proizvodnju kolagena, glavnog strukturnog proteina u tijelu potrebnog za održavanje cjelovitosti krvnih žila, kože, kostiju i organa. Crvena paprika sadrži i više od 30 nutrijenata iz skupine karotenoida zbog čega je svrstana u skupinu supernamirnica. Crvena paprika koristi se kod pripreme paprikaša, gulaša, variva, mesnih jela, jela s povrćem, jela s rižom i namaza od sira.
Sadržaj nastao u partnerstvu s Vegeta Maestrom.
