Preci su joj pisali zagrebačku građansku povijest. Bili su pjesnici, slikari, urbanisti... U glavnom su gradu djelovali više od četiristo godina. A onda je Mirna Flögel-Mršić 2001. godine odlučila sav inventar i obiteljsku ostavštinu preseliti u Sveti Križ Začretje. Bilo je to kada je njen sin Janko, doktor računalnih znanosti koji radi za BBC, umjesto vikendice na moru, odlučio kupiti dvorac u malenom zagorskom mjestu.
Čekaju bolja vremena
– Janko je još kao tinejdžer osmislio i prodao računalnu igricu softverskoj kući Paradox. Od tog je novca odlučio kupiti kuću, a prijatelj i slikar Ivan Lovrenčić, koji je Svetokrižan, dao je ideju da se kupi dvorac – kaže Flögel-Mršić.
Kako bi kupili oronulo zdanje, građeno tijekom 17. i početkom 18. stoljeća za potrebe obitelji Keglević, prodali su i obiteljski stan na Ribnjaku. Željeli su dvorac kao kulturno središte, samoodrživ, s posjetiteljima. No unatoč naporima obitelji da se sačuva takvo kulturno dobro, koje je s godinama propalo zbog neodržavanja, to se nije dogodilo. Koriste ga za razne izložbe, koncerte, promocije, kongrese..., no rijetki su turisti koji ciljano navrate ne bi li saznali više o povijesti. Usprkos trudu vlasnika, dvorac nema potpore za dovršenje obnove iako je više od 60 posto već rekonstruirano. Do danas su učvršćeni temelji, provedena je kanalizacija, postupno se saniraju dimnjaci, obnavlja se građevinska stolarija, postavljaju instalacije. Vlasnici su čak obnovili i veći dio krovišta. No, onda je nestalno novca.
– Novi crijep stoji u dvorištu. Čekamo bolja vremena. Na natječajima za potporu obnove spomeničke baštine Ministarstva kulture dobivamo odbijenice, s obrazloženjem da obnova svetokriškog dvorca nije “javna potreba u kulturi” – kaže Flögel-Mršić. Državu tako, dodaje, ne zanima što su u dvorcu rođena i tri ministra prosvjete, Josip i Karlo Sermage te začetnik današnjeg edukativnog sustava grof Petar Ivan Nepomuk Sermage. Njihova je obitelj preuzela dvorac nakon smrti posljednjeg svetokriškog Keglevića, dok ga 1887. kupuje Janko Vranyczany-Dobrinović. Nakon njegove smrti, supruga Franjica prisiljena ga je prodati 1936. pa napušta dvorac.
Partizanski vojni zatvor
– Bilo je to radi podmirenja obiteljskih dugova. Mladi Vranyczanyji bili su veliki kockari, imovinu su prokockali u Monte Carlu – prepričava gospođa Mirna. Nakon odlaska posljednjeg veleposjednika dvorac je preuzeo funkciju škole, u II. svjetskom ratu u njemu se izmjenjuju vojske pa je tako 1945. na dvoru bio smješten i vojni partizanski zatvor. – Za vrijeme Jugoslavije tamo je poljoprivredna škola, dom zdravlja, kinodvorana... – kaže Flögel-Mršić dok sjedi u samo jednom od salona u kompleksu velikom gotovo tisuću četvornih metara. Okružena je obiteljskim fotografijama, rijetkim slikama, antiknim uporabnim i dekorativnim predmetima, vrijednim pokućstvom, knjigama i arhivskim dokumentima.
– Uz pojedinačna djela mnogih umjetnika zbirka Flögel-Mršić posebice se ponosi brojnim djelima Josipa Biffela, Ljube Ivančića, Slavka Kopača, Ivana Lovrenčića i Slavka Šohaja, a slike Dragana Melkusa i obiteljski portreti trajni su dekor dvorskih salona – ističe gospođa Mirna. Pokazuje i ostavštinu svoga strica Dobriše Cesarića, kolekciju vrijednih primjeraka keramike, porculana i stakla. Tu je i proslavljena keramika Zsolnay. U Crvenom salonu nalazi se sjedeća garnitura iz doma prirodoslovca Dragutina Gorjanovića Krambergera, a među izlošcima stakla nalaze se ukrasne čaše koje je Ante Starčević dao izraditi prilikom osnivanja svoje stranke. Gospođa Mirna priča i o Rupertu Melkusu, ocu čuvenog slikara Dragana, prvom suvremenom zagrebačkom urbanistu. On je sagradio cijeli Donji grad te pomno isplanirao i svaku biljku na Zrinjevcu, koji je 1870. osobno projektirao.
Dok prolazi kroz svoj dvorac-muzej, Mirna Flögel-Mršić s tugom i rezignacijom zaključuje: – Naše dvorce nisu uništili ratovi ni tuđinci, nego nedostojni baštinici. S malo mudrosti Zagorje je moglo biti, zapravo još može biti, hrvatski turistički pandan francuskim dvorcima uz rijeku Loire.
>>Umjetnost u dvorcu, a fešta na igralištu - zasvirat će i ‘Prljavci’
slažem se s vašom izjavom cjenjena gospođo, i krajnje vrijeme je da to netko shvati..