Muškarac u 30-tima u poznatoj trgovini Nama na Kvaternikovom trgu uočio djevojku koja mu se svidjela, ali nije reagirao na vrijeme pa je odlučio po tramvajskim stanicama zalijepiti zanimljivu poruku. Otkrio nam je kako je došao na ideju stavljanja plakata po tramvajskim stanicama, kako je odabrao lokacije, ali i je li pronašao djevojku svojih snova.
Napisao je kakve je cipele i hlače nosila, dodao pripadajuću fotografiju, a dodao je i detalje njezine kupnje.
"Bila si u Nami na Kvatriću sredinom prošlog tjedna. Kupovala si neki dio za partfiš i kasnije pregaču. Ja sam nosio sivu majicu i shorts s treninga.
Čuo sam te kako šaljivo pričaš s prodavačicama. Činiš mi se jako zabavna i interesantna. Primijetili smo se i motali oboje, trebao sam reagirati. Zato draga, ako želiš, javi mi se mailom na: ajmonestoskuhat@gmail.com."
Otkrio nam je kako želi ostati anoniman, a objasnio je i kako je došao na ideju stavljanja poruke na tramvajske stanice:
"Duže vrijeme nisam u vezi, a situacije kada istovremeno osjetim privlačnost, srodnost i vibru prema nekoj nepoznatoj djevojci dešavaju mi se vrlo rijetko, možda jednom u nekoliko godina – vjerujem da je tako i većini ljudi, ne samo meni. Po mom dojmu, ovo je bila jedna od tih situacija. Dok sam prošli tjedan kupovao razne potrepštine za kućanstvo u robnoj kući Nama na Kvatriću, primijetio sam na istom odjelu jednu simpatičnu curu. I ona je tražila neke stvari za čišćenje i kuhanje, i bilo je prilično jasno da ih kupuje za sebe, a ne za nekog drugog, stoga sam pretpostavio da sama vodi brigu o svom životu i kućanskim poslovima. To mi je bitno jer želim partnericu koja vlada zadacima u domaćinstvu jednako dobro kao i ja, za mene nije Instagram princeza kojoj je to špansko selo."
Svidjela mu se zbog izgleda, ali i načina komunikacije.
"Osim što mi se svidjela svojim izgledom, dopala mi se sloboda kojom je komunicirala s prodavačicama i način kako se izražavala - gotovo kao da priča s prijateljima iako su joj to bili potpuni stranci. Ne vidim to često u našem modernom, strahovima zakočenom društvu gdje uglavnom prevladava nepotrebno ukočena pristojnost i politička korektnost, isprike nakon šala da ne bi netko nešto krivo shvatio itd. Također sam načuo da stalno nešto kuha, a ima super liniju pa mi je to bilo onako wow super spoj.
Njene cipele i traperice primijetio sam iz jednostavnog razloga što su joj odlično stajale, kao i cijela kombinacija koju je nosila. Bilo je tu još nekoliko suptilnih detalja i znakova koje sam iščitao, nešto sam registrirao odmah, nešto mi je sjelo tek kasnije, ali u trenutku kad je trebalo nisam uspio reagirati – nažalost ustrtario sam zbog vlastitih nesigurnosti. Bilo bi mi puno lakše da sam joj prišao, nego lijepiti plakate po tramvajskim stanicama u gluho doba noći, ali zato sada svi skupa možemo uživati u ovom tekstu"
Kaže kako mu nije bilo jednostavno pronaći o kojim se cipelama radi, a za plakat se odlučio kako bi privukao pažnju građana:
"Trebalo je dobro pročešljati internet i upoznati se s različitim tipovima i nazivima ženske obuće, o čemu inače nemam blage veze, ali nekako sam uspio – ovdje se izgleda radi o poluotvorenim balerinkama. Sliku cipela s plakata našao sam na jednom hrvatskom webshopu, ali nisu bile u boji koju je nosila pa sam i to uspio donekle popraviti s nekim online photoshopom :) Nakon toga sam još dodao tekst s detaljima iz kojih bi se nedvojbeno morala prepoznati, ako vidi plakat, s naglaskom na situaciju – pazio sam da ne iznosim informacije o njenom izgledu, izuzev eto tih cipela koje sad valjda više neće htjet nosit (sorry!)."
Za stavljanje plakata odabrao je tramvajske stanice pored kojih prolazi veliki broj ljudi.
"Planirao sam neke stanice na području Kvatrića, zatim ostalih većih trgova, prometnih križanja i drugih javnih mjesta s velikom fluktuacijom ljudi. Nešto iza ponoći krenuo sam u akciju, i nakon prvih nekoliko plakata se ohrabrio i "ušao u rutinu." Međutim dolaskom na mnoge od ključnih lokacija pokazalo se da nije bilo odgovarajućeg, vidljivog mjesta za postavljanje plakata kako sam ja to sebi zamislio. Pomislio sam kako mora da je izazovno raditi ljudima koji inače lijepe plakate, kako taj fizički oblik plasiranja informacija i sadržaja u javnost preuzima digitalne signage, kako se sve to regulira s onim metalnim uokvirenim displayima i kako za sve to treba platiti.."
"Zahvalno je bilo gledati reakcije ljudi na stanicama, jedan dečko što je vidio plakat netom nakon što sam ga stavio na Savskoj kod Cibone vikao je za mnom "Care, care!" Idući dan ujutro bio sam zadovoljan vidjevši kako plakati uspješno privlače pažnju ljudi koji idu kreću u svoj dan i idu na posao, jedna gospođa je čak bila fotografirala mobitelom (nadam se ne u svrhu prijave nadležnim organima). To mi je dalo nadu da će gospodična koju tražim možda i vidjeti moju poruku, da ima šanse da se to desi u ovoj džungli u kojoj živimo. S druge strane, u slučaju da ne vidi ili se odluči ne javiti, da budem potpuno iskren, priznati ću da za mene sve ovo nije bilo uzalud."
Trud se isplatio jer je dobio nekoliko upita na napisanu e-mail adresu.
"Bilo je raznih upita kao što sam i očekivao, uglavnom se javljale cure iz šale kojima se svidio plakat, sve u pozitivnom tonu. Međutim zasad još ništa od djevojke koju tražim. Damo iz Name, nadam se da sam ovim tekstom povećao šansu da mi se javiš, u svakom slučaju vjerno me predstavlja kakav jesam, a ti ćeš već postupiti kako ti govori intuicija. Ako mi odlučiš nešto napisati, ne brini, znam točno što ću te pitati da potvrdim da se radi o tebi, bez toga da mi šalješ ime, prezime, slike ili bilo kakve druge osobne informacije."
Objava su podijelili ljudi na društvenoj mreži Facebook, ali i na Redditu, a brojne cure napisale su kako se ne bi odazvale na takav poziv.
Samo neki od komentara su: "Moderni Romeo... potez hvale vrijedan... ali vidim većina dama uvijek nađe neku manu. Trebao je ovo, trebao je ono.", "Čujem da se tu nešto kuha, da će mi netko kuhati. Evo ja sam tu brkom i bradom", "Sve ostane na: trebao sam..."
Pogledajte koliko muškarci poznaju ženske proizvode:
Bježi mala što dalje, ak te se ovaj dočepa zavezal bu te lancem za radijator, a o slijedećem odlasku u namu buš mogla maštat ko o Disneylandu!