Damian je 23-godišnji student arhitekture. Pričati s njim o stilovima građevina koje krase njegov Buenos Aires zaista je pravi užitak. Zašto je upravo ova zgrada sagrađena u neobaroknom stilu, kako se u ovoj četvrti razvio francuski neoklasicizam, zbog čega je danas Art Nouveau najtraženiji na argentinskom tržištu, pitanja su na koja će odgovarati satima uz na tisuće primjera i anegdota.
No kao i mnogi uspješni i talentirani studenti u ovom gradu on potječe iz siromašne radničke obitelji koja jedva sklapa kraj s krajem. Studij arhitekture izuzetno je skup, njegovi roditelji nisu u mogućnosti sve to poplaćati, pa je Damian prepušten sam sebi. U nekoliko je navrata radio kao perač posuđa u disco klubovima, dostavljač hrane u restoranima, a jedno je vrijeme čak i prao ulice u kasne noćne sate. Sve kako bi došao do novca koji bi mu nekako omogućio normalno obrazovanje, no nije išlo. Svi navedeni poslovi bili su jako slabo plaćeni pa se u nekoliko navrata morao zaduživati kod poznanika.
I tako sve do jednog dana dok mu kolegica s fakulteta nije otkrila zlatnu koku. "Ako želiš, imam dobru vezu za posao koji je jako dobro plaćen i ne iziskuje previše vremena. Nije lagan kako se čini, potrebno je puno ljubavi i brige, ali isplati se." Prihvatio je i ubrzo krenuo s novim izazovom zvanim Paseador de perros iliti u prijevodu na naški - šetač pasa.
Paseadores de perros danas je iznimno popularan i tražen posao među mladima u Argentini. Buenos Aires, kažu mi, oduvijek je bio užurbano središte prepuno karijerista koji su cijele dane provodili na svojim poslovima. Za svoje pse, koji su iz nekog razloga predstavljali status u društvu, nisu imali vremena, pa su nasumično trebali besposlene ljude koji će njima baviti tijekom dana. Navodno je upravo ovdje službeno otvoren prvi obrt u svijetu koji se bavio iznajmljivanjem šetača pasa. Bili su to najčešće ljudi iz siromašnih krugova, bez posla i bez nade za bolje sutra, zadovoljeni sićom koju dobivaju zauzvrat.
No, situacija se okrenula. Broj stanovnika u Buenos Airesu kroz desetljeća kasnije naglo je porastao, a samim time i broj pasa. Potražnja za šetačima postala je iznimno velika, a zbog pravila ponude i potražnje, naravno, spomenuti posao počeo se jako dobro plaćati. Odlična prilika upravo za studente. Ipak, posao nije lak kako bi mnogi pomislili, ističe Damian. Za dobru zaradu potrebno je preuzeti odgovornost za 10-tak, nekad čak i 20-tak pasa u jednoj grupi. Sa svim psima ponaosob potrebno je stvoriti odnos, uložiti puno brige, jer kako iz svog iskustva ističe Damian, svaki pas osjeti radi li šetač ovaj posao s ljubavlju ili ne.
Damian svaki dan u isto vrijeme istim redoslijedom odlazi po svoju 18-orku. Sa svakim od njih ima unikatan odnos, naučio je s vremenom kako kojeg treba pomaziti, čime kojeg treba nagraditi, tko je vođa, a tko sramežljivac, koji treba više njege, koji je svojeglav... Danas je jednostavno spreman na sve i ništa ga ne može iznenaditi. Dovoljan je samo jedan međusobni pogled kako bi se razumjeli.
Posebno zanimljiva anegdota koju mi je ispričao dogodila se u samim počecima kada se tek uhodavao u posao. Tada još nije znao da je od svega najbitniji autoritet i sposobnost prepoznavanja psećih namjera. Prvih mjesec dana vodio je grupu od 8 pasa i svaki dan se mimoilazio s jednom djevojkom koja je vodila jednakobrojan tim. Nije imao pojma kako u svojoj grupi ima psa kojem u susjedstvu živi vječni neprijatelj, upravo jedan iz skupine s kojom se svakodnevno mimoilazi. Prve dane suparnici su se režeći pripremali na veliki fajt. Nakon 10-tak dana troje je režalo na troje, a kako su dani odmicali broj sudionika je rastao. I onda nakon nekih mjesec dana eskalirao je sukob. Nesnosan lavež i krvoločno režanje pretvorilo se u obračun psećih bandi. Damian i djevojka nisu uspjeli zaustaviti silu koju su imali u rukama. Nastao je opći kaos. Cijelo susjedstvo bilo je na nogama, a pravo krvoproliće na kraju su uspjeli spriječiti tek policija i vatrogasci.
"S vremenom sam shvatio kako ovaj posao više ne radim samo zbog novca, u pitanju je ljubav i veliko prijateljstvo. Naprosto uživam svaki dan s njima i sve sam svjesniji da ću jednog dana kada prestanem s ovim poslom izgubiti dio sebe. Ovaj posao je sve samo ne lak, ali se na njega jako lako navući", za kraj će Damian.
>> Ne volim ga, ali mi je nakon godinu dana u Argentini jasno da je on jednostavno način života
sigurno je taj Argentinac rekao "Naprosto uživam"!!!