Prošle godine u Hrvatskoj je sklopljeno 19.169 brakova, najmanje od 1978. godine, otkad su dostupni podaci Državnog zavoda za statistiku.
Istovremeno se nastavio višegodišnji trend sve većeg broja razvoda što, među ostalim, dokazuje da u hrvatskom društvu brak očito više nije svetinja. Ono što se pak do jučer nazivalo "divljim brakom" danas je, izgleda, prihvatljivije od odlaska pred oltar.
Papir za mir i sigurnost
Par koji živi nevjenčano više nije bauk i ne mora opravdavati svoje odluke. Naravno da su motivi često individualni, ali mnogi matičara zaobilaze i bez nekog posebnog razloga jer im papir jednostavno nije važan. Je li doista tako, donosi li stupanje u brak samo "papir" bez kojega se može i s kojim će ionako sve biti isto kao i da ga nema?
– Prije braka živjeli smo zajedno godinu dana. No znala sam da ćemo se vjenčati u jednom trenutku. Da se to nije dogodilo, nisam baš sigurna da bismo ostali zajedno iako jako volim svojeg muža. Naime, ne bi mi bilo drago da on nije htio potvrditi tu našu ljubav i na taj način – iskreno kaže naša sugovornica 37-godišnja Marija iza koje je osam godina braka. Danas je majka dvoje djece, a u brak je ušla, ističe, iz ljubavi. Vjenčanje je i onda i danas smatrala svojevrsnom potvrdom ljubavi i povezanosti. Nije nevažno dodati da jednako razmišlja i njezin suprug.
– Nije brak samo papir i ne volim kada se to tako pojednostavnjuje. Taj papir meni puno znači, daje mi neki mir i sigurnost. Ima tu utjecaja mnogih faktora, mi smo oboje odgajani tradicionalno i nekako se podrazumijevalo da ćemo se vjenčati pa nismo ni razmišljali da će biti drukčije – kaže ova majka čiji su stavovi potpuno suprotni onima njezine poznanice koja živi u izvanbračnoj zajednici.
Njoj se pak ni taj termin ne sviđa, djeluje suviše formalno, a upravo se forma želi izbjeći.
– Možda sam u početku veze i zajedničkog života i razmišljala o tomu da se vjenčamo, ali sad mi to više uopće ne pada na pamet. Ionako smo kao u braku, imamo dijete, planiramo drugo i ne vidim razlog za vjenčanje. Kad sam prije o tome razmišljala, više mi je bio motiv naše dijete, da ga ne bi netko zezao u vrtiću ili školi kako mu mama i tata nisu vjenčani. Sad kad vidim kako mnogi žive bez papira i da doista nitko nigdje to i ne pita, ne vidim razlog za vjenčanje – kaže 34-godišnja Zagrepčanka koja ne želi formalizirati svoju zajednicu.
Njoj je brak doslovno papir za kojim ona, kaže, ne osjeća potrebu. Možda jednom u životu kad budu imali viška novca, nastavlja, naprave tulum za prijatelje koji će fingirati svadbeno slavlje.
– Eto, to bih voljela, počastiti sve i zabaviti se kao da je svadba te proslaviti ujedno i sve rođendane koje nisam – kaže kroz smijeh.
U početku zajedničkog života znali su, tvrdi, često slušati pitanja kada će se vjenčati. Čak je i njezin partner bio zagrizao i htio organizirati vjenčanje. S vremenom ga je to pustilo. Kada su postali roditelji, pitanja o braku naprosto su pala u drugi plan i danas ih više nitko i ne pita planiraju li se vjenčati.
– Pa sve nam je isto kao i onima u braku. Dijelimo sve, a forma mi doista nikad nije bila važna – uvjerava.
Imate li neki svoj datum, nešto poput godišnjice, pitamo.
– Upoznali smo se na Novu godinu pa nam je to, eto, neki naš datum – kaže.
A u slučaju razlaza odnosno razvoda možda nije loše imati neki papir?
Važno je trajanje
– Pa meni nije jer se svakako ne bih sudila. Bila u braku ili živjela ovako, ne bih se time zamarala ni tužakala – jasno kaže naša sugovornica. Njezina prethodnica uvjeravala nas je u sasvim suprotno, a izgleda da je istina na kraju u osobnom doživljaju. U praksi obje imaju jednaka prava i obveze. Štoviše, po novom Obiteljskom zakonu i nevjenčani parovi moći će posvojiti dijete. No taj je zakon Ustavni sud svega nekoliko dana od stupanja na snagu vratio na doradu i izmjene zbog pojedinih neustavnosti. Stoga je na snazi, kaže odvjetnica Višnja Drenški Lasan, stari Obiteljski zakon. A on kaže:
– Brak je imovinska, emotivna, seksualna zajednica muškarca i žene. Za izvanbračnu zajednicu pred sudom odnosno njezino izjednačavanje s bračnom važno je njezino trajanje i je li u toj zajednici rođeno dijete. To nije jednostavan odgovor jer se prava izvanbračnih supružnika definiraju u više zakona. A i tu postoje neka odstupanja kako koji zakon u odnosu na koje područje priznaje određena prava – objasnila je odvjetnica Drenški Lasan.
>>Zašto (ne) ulazimo u brak? Evo što o tome kažu Mirela Holy i Bruno Šimleša!
>>U Hrvatskoj nikad manje djece, nikad više razvoda
