Kad je sa 13 godina, radi običnog košarkaškog treninga, Lovro Mazalin odustao od nastupa na jednom teniskom turniru, tenis je izgubio jednog klinca, a košarka je dobila novu veliku nadu. Nakon Šarića, Hezonje i Arapovića, na vrata svjetlije nam košarkaške budućnosti sada kuca i Lovro.
Ovom golobradom cibosu tek je 15 godina, a već ga zovu veliki europski klubovi. Zapravo, ovaj mladi Petrinjac njima je na radaru već dvije godine, a Barcelona je prva iskoračila s konkretnom ponudom.
- Pozvali su me na probu pa sam bio četiri dana u njihovu kampu. Oni su bili zadovoljni, uvjeti su vrhunski, no meni je ondje nešto nedostajalo. Prerano je za mene da idem u inozemstvo. Ja ne vjerujem da bih ondje više napredovao. Do 18. godine nema potrebe gledati za nekom drugom opcijom. Moram još dosta raditi na detaljima, recimo na šutu i promjeni ritma.
Meni je škola prije svega
Kao i svakom mu vršnjaku koji voli košarkašku loptu, i njemu je NBA u snovima.
- Naravno da maštam o tome, ne mogu da ne maštam, no treba najprije nešto napraviti u Hrvatskoj, potom u Europi, pa da u NBA odem kada budem u najboljim godinama.
Lovro prije svega želi završiti srednju školu.
- Osnovnu školu u Petrinji završio sam s prosjekom ocjena 5,0, a sada sam na polugodištu u sedmoj gimnaziji prošao s četiri.
Nije baš jednostavno trenirati punom snagom i pohađati redovnu školu. Njegovi vršnjaci na njegovu mjestu biraju dopisne škole.
- Imam ja vremena za sve, jedino sam nekad poslije treninga umoran pa ne mogu učiti. Sada kada se sve intenzivnije priča o igranju za seniore, intenzivira se i priča da ću morati mijenjati školu jer neću stizati na nastavu. Iskreno, nemam preveliku želju za time. Ja želim ići u bolju školu pa se možda može naći neka privatna škola. Meni je škola na prvome mjestu, barem do 18. godine.
Takva potreba očito je posljedica dobrog odgoja i razvijenog zdravog sustava vrijednosti.
- Čak su mi i roditelji htjeli olakšati, no moja je želja bila jača škola. Treba mi obrazovanje, da ne zatupim. Želim biti načitan.
Zasad čita samo lektiru, pa je “Zlatarevo zlato” s njim u Litvi, na kvalifikacijskom turniru juniorske Eurolige.
- Volim čitati lektiru, ali je ne volim pisati. Nedavno sam pročitao “U glib” Vjenceslava Novaka.
Od glazbe Lovro sluša svaku dobru glazbu osim narodnjaka.
- Njih društvo uvijek pušta pa ti uđe u uši, no za dušu narodnjake ne slušam, već pop, rock, hip hop. Volim Parni valjak, Prljavce, TBF...
Van najradije izlazi s curom Lizom.
- Ne ostajem vani nakon 23 sata, ne puštaju me roditelji, i tako će biti dok ne napunim 16. Kada izostanem s nekog sata u školi zbog treninga, Liza me uvijek tješi. Zapravo, super se slažemo, ona pozitivno utječe na mene.
Preostali Mazalini su akademska obitelj. Nema člana koji nije završio fakultet ili ne studira.
- Mala Snježana je liječnica i ima ordinaciju opće medicine u Petrinji. Tata Davor je inženjer elektrotehnike i radi u INA-i. Brat Ante je četvrta godina medicine, a sestra Marija druga godina na ekonomiji.
Zbog Lovre, roditelji su se preselili u Zagreb i svaki dan putuju na posao u Petrinju.
- Oni su sa mnom u stanu na Trešnjevci koji nam je na korištenje dala Cibona, a brat i sestra su na Ksaveru, da im ne smetam u učenju.
Ante i Marija, baš kao i mama i tata, Lovrini su veliki navijači. I oni vide da je njihov mali satkan od visokog postotka košarkaškog talenta.
- Ja ne volim da me se previše hvali i diže u nebesa. Volim to čuti, to mi daje poticaj, no uvijek se može dogoditi da ne postaneš ono što se očekivalo pa da se priča kako nisi uspio. Meni je tek 15 godina, a već me gledaju kao da sam stariji. Puno je još vremena do 18. godine kad ću morati donositi neke važne odluke.
Oni koji imaju prilike nazočiti Ciboninim treninzima, kako juniorskim, tako i seniorskim, kažu da je Lovro prava spužva. Da istog trena upija tehničko-taktičke novosti.
- Ja ću vjerojatno biti vanjski igrač, recimo trojka, što je pozicija s koje se mogu spustiti i leđima okrenut košu. Volim prodrijeti, volim igrati razigravača. Gušt mi je postaviti neku akciju, razmisliti gdje treba napasti.
I uzori su mu bili takvi.
- Ja vam volim neke stare majstore kao što su Magic i Stockton, igrači koji vrhunski asistiraju. Ja obožavam asistirati pa mi kažu da mi je to problem. Od današnjih volim Bryanta, sviđa mi se zbog tog svog šuta i prodora.
Slušam i Šarićeve savjete
Voli Lovro i američku koledž košarku, ali se zasad ondje ne vidi.
- Ako bi me zvalo neko jako sveučilište poput Dukea, onda bi me zacijelo zvali i europski klubovi i možda bih i sa 18 godina već zarađivao dobar novac. Koledž bi bio dobra opcija za ulazak u NBA, no tamo možeš i nestati pa imam mali strah od toga. Šteta je što sport i obrazovanje nisu tako organizirani kod nas kao u SAD-u.
O koledžu kao košarkaškoj opciji razmišlja i njegov vrli klupski prijatelj, godinu stariji Marko Arapović.
- Nas dvojica smo odličan tandem. Kužimo se u igri, potpora smo jedan drugome, nema svađa. Ako zapne, uvijek se nazovemo.
Lovri je bio gušt nedavno putovati s prvom momčadi u Zadar gdje je čak, na dvije desetinke sekunde, i ušao u igru. I to baš protiv kluba za koji je kao klinac navijao.
- Kako mi je dida iz Drniša, u početku sam navijao za Hajduk i Zadar. Na jednom turniru dječaka do 12 godina ispod svoje majice nosio sam “Igraj, Zadre, volim te” i kad smo pobijedili, ja sam im to pokazao.
Upravo protiv Zadra upisao je svoj prvi skok u seniorskoj košarci.
- Kad je Žižić napravio petu osobnu, trener je tražio koga će uvesti i pokazao je na mene. Nisam pokazivao nikakve osjećaje jer smo gubili, no bilo mi je drago što sam ušao u igru dvije desetinke prije kraja utakmice. Travis je drugo bacanje nabio o tablu, a ja sam uhvatio tu loptu.
Za seniorsku košarku u Ciboni Lovru pripremaju Slaven Rimac i Damir Meštrović. Rimac je pomoćni trener prvog sastava, a Meštar je pomoćnik juniorskom treneru Josipu Sesaru.
- S Rimcem radim kada dođem na seniorski trening, a najviše sa mnom radi Meštar. On mi ispravlja mehaniku šuta. Sesar me poslije utakmice uvijek pozove i kaže mi koje sam situacije mogao bolje iskoristiti. Pokaže mi on i neke prljave trikove koje mogu koristiti. Sesar je bio odličan igrač pa s nama ponekad odigra hakl. Šut mu je još na mjestu.
Premda je od njega stariji samo tri godine, Lovro voli poslušati i što mu ima reći najbolji europski junior Dario Šarić.
- On je prošao sve što mene čeka pa volim to čuti. Recimo, priča mi o kampovima koje je prošao, kao što su onaj Jordanov ili ona juniorska utakmica Svijet - SAD. Dario je super dečko i izvan terena, no treba mu malo vremena da preuzme igru Cibone u svoje ruke.
