Zoran Milanović i njegov dvor još nisu shvatili da su izgubili izbore. Još nije došao taj trenutak punog otrežnjenja. Jer još nije formirana nova vlada i nije dobila potporu u Saboru. S obzirom na brojne senzacionalne preokrete u posljednjih nekoliko tjedana, još se nadaju čudu. "Bogu iz mašine", kako to kaže Milanović. No realistima u SDP-u jasno je da je sve to samo rika zvijeri netom ulovljene u kavez. Iako odbrojava svoje zadnje dane u Banskim dvorima, on nastavlja rigati vatru, stjeran u kut nastavlja gristi sve oko sebe. Kralj ili dvorska luda, pitanje je sad? Predizborna taktika "mi ili oni" stavljena na entu potenciju, kao da će sutra predsjednica reći "samo sam se šalila, uzimam mandat Oreškoviću i raspisujem nove izbore"! No, naravno, nisu to oni izbori koji njemu titraju pred očima. On sad spašava golu egzistenciju. Njemu je prvi cilj i dalje – preživjeti na čelu stranke, gradeći mit o sebi kao velikom vojskovođi koji je jedini u stanju suprotstaviti se "ustašofilu" Karamarku i njegovu norvalskom mandataru. Kad bi se bitka vodila samo riječima, možda bi i imao neke šanse, no (ne)djela govore više od riječi. Gle užasa i poniženja, porazio ga je čovjek koji jedva govori hrvatski, a iza njega smijulji se sam arhineprijatelj Tomislav Karamarko. Osveta je servirana vruća.
"Most je izabrao ići u većinu s kriminalnom, špijunskom i proustaškom koalicijom", bez ikakvih skrupula ovih dana ponavlja Milanović. On i njegovi pobočnici Maras i Opačić, svakim trenutkom svjesniji užasa da od sutra više nikome neće trebati, da ih nitko neće zaštititi od gnjeva razočaranih stranačkih drugova, nedostojanstveno ponavljaju da su prevareni, da su im izbori – ukradeni. Je li to onaj isti "dosljedni" Milanović i ona ista njegova kamarila koji su se tjednima uvijali kao jegulje kad su ih novinari pitali o koaliciji s Branimirom Glavašom? Onaj isti koji je nekidan potpisao dokument u kojem crno na bijelo stoji da je on, Zoran Milanović, spreman stvoriti zajedničku vladu upravo s tom ustašofilskom zločinačkom organizacijom? Pamćenje nacije jest kao u zlatne ribice, ali i ona pamti dulje od tri sekunde! Ta ako je u Saboru doista upravo stvorena proustaška prijeteća weimarska Hrvatska, onda ulazi u povijest da baš on, Zoran Milanović, nije bio odlučno protiv, već tek blijedo kukavički, prijetvorno – suzdržan. Jedino Josip Leko nije mogao sam sebi pljunuti u lice takvim neglasom. No ima u SDP-u još racionalnih i politički osviještenih ljudi koji shvaćaju da Milanović, lažni libertarijanac, "reformirani kalvinist", ne može biti budućnost socijaldemokracije u Hrvata, da su njegove najave rušenja vlade u Saboru samo drčna prijetnja te da jedino što on može jest, kao i prije osam godina, čekati da HDZ ponovno pogriješi i da mu vlast opet sama padne u krilo. A to može bilo tko, za to im ne treba Milanović. Samo trebaju izaći iz ormara.*
ivane tako je. Milanovica je mnogo kostalo vrijedanje i izmisljanje nekakvog fasizma, on je kadar iz SDP A okupio u vladu koji nisu bili za taj psao, a neki i nisu bas ni volili hrvatsku previse