U mračnim su knjigama sve priče mračne, a ova kojom vas kanim uvesti u ovaj mračni tekst i novo ljeto najmračnija je iz mračne knjige što sam je pročitao u idili novozagrebačke silvestarske noći s pucanjem i vatrometom.
Nekad davno, dok se još oceanima plovilo na drvenim brodovima, mornare su, tj. njihove dragocjene zalihe hrane, opasno ugrožavali štakori. Bilo je pitanje tko će koga. Naravno, u maloj je prednosti, ne toliko zbog veličine mozga, koliko zbog najgnusnijih iskustava u razvoju vrste, bio čovjek na palubi. Maloj, ali dostatnoj da on, a ne njegov protivnik, dođe na ideju kako da pobijedi.
Mornari bi uhvatili desetak štakora i strapali ih u metalnu bačvu na kojoj bi ostavili samo malu rupicu za zrak. Štakori bi ubrzo izgladnjeli i počeli navaljivati jedni na druge. Nastala bi “krvava bitka zubima za komad štakorskog mesa”. Nakon nekoliko dana u bačvi bi ostao samo jedan štakožder, onaj koji je na kraju poklopao i svog najvitalnijeg suparnika. Velik, jak, krvoločan. Njega bi mornari oslobodili i sa štakorima na brodu bilo je gotovo. Pobjednik se nije mogao nasititi svježe štakoretine.
Molim vas, nemojte mi proturječiti, na pameti mi nije nikakav moralni traktatić, premda je oko nas bezbroj dokaza da današnje čovječanstvo potječe od nekog iz metalne bačve. Malo je kome u rodu ljudskome mrska čovjetina. Iz milog stvorenja osovljenog na dvije zadnje noge ne prestaje nas motriti ljudožder. Možete mu ponuditi najraskošniji duhovni doživljaj, vrhunsku kulturnu atrakciju, vjedro dobrote i ljubavi, on će se ipak u najintimnijim mislima podlizivati na vaš flam.
Precrno? Kako se uzme. Samo tri ljudožderska monizma 20. st., fašizam, nacizam i komunizam, požderala su najmanje 30-ak milijuna blijedih dvonožaca. A koliko je tek ljudskih kostiju oglodano u prijašnjim vremenima? Štakori se u tome nikad nisu mogli mjeriti s ljudima. Čovjek čovjeku, na žalost, nije vuk, kako se milenijima glupo tješimo, nego čovjek.
Zbiljsko ubijanje čak je i svjetliji dio ove mračne priče. Mučno medijsko (društveno) mrcvarenje svakoga tko se razlikuje, tko drukčije misli, tko je uspješniji ili ljepši od nas, ogavnije je od obične smrti. Sve što je čovjek smislio protiv zova krvi onoga iz bačve: republiku (kao oblik zajedničkog života), demokraciju (kao oblik potčinjavanja), slobodu (kao oblik opstanka) i kulturu (kao oblik duhovnog dostojanstva), uzmiče pred zakonom polusvijeta, koji sve bolje funkcionira posvuda po svijetu. Namirisani gospodin u večernjem odijelu, koji tek neznatno bazdi po svom posljednjem obroku čovjetine, pravit će nam društvo i u novoj godini. Sretno!
