Ono što je nekad bilo zajednički nazivnik mornarima, vojnicima i zatvorenicima danas je postalo uobičajeno, štoviše moderno.
Sportaši, odvjetnici, liječnici, estradne zvijezde, glumci, svi su oni ponosni vlasnici tetovaža.
I dok je u prošlosti tetoviranje bilo znak raspoznavanja pojedinih društvenih skupina, a poslije oblik izražavanja pripadnosti pojedinim subkulturama poput nogometnih navijača, članova bandi ili pak pripadnosti kriminalnim organizacijama (jakuze u Japanu, na primjer), u moderno doba tetovaže su postale dio svakodnevnog života.
Novi oblik poezije
Često se ističe da je tetovaža novi oblik poezije, način izražavanja onih koji svojim tijelom šalju poruku ili žele na originalan način poručiti kako su jedinstveni i drugačiji od ostalih, ali stvarnost pokazuje da se u tom nastojanju sve više ulazi u fazu masovnosti i kopiranja trendova koje nameće netko drugi, najčešće netko slavan.
– Koliko ima originalnih tetovaža, možda je najbolje opisao legendarni Ozzy Osbourne, engleska heavy metal zvijezda, kada je rekao: "Ako danas želite biti originalni, nemojte se uopće tetovirati" – kaže Ninoslav Zelenović Zele, jedan od najrenomiranijih hrvatskih, ali i europskih tattoo majstora.
Objašnjava kako je uz veliku potražnju za tetovažama porastao i broj onih koji tetoviraju. U toj se masovnosti izgubila kvaliteta, jedinstvenost i originalnost.
Mnoge je raznježila fotografija Robbieja Williamsa i tek rođenog sina, Foto: Twitter
– Danas se tetoviraju svi, muškarci i žene, u gotovo podjednakom broju, a s velikom potražnjom izgubila se želja za izvrsnošću. Rijetki su oni koji se odlučuju za specifične majstorske radove koji zahtijevaju znanje i umijeće školovanih tattoo majstora, kojih je u Hrvatskoj malo. Većina se zadovolji prosječnošću, što ubija ovaj zanat – kaže Zele i dodaje kako je slična situacija svuda svijetu, a poseban su problem majstori tetovaže koji rade u fušu.
– Nikad prije nisam imao toliko zahtjeva za pokrivanje amaterskih igrarija. Na žalost, sve ih češće upućujem na lasersko skidanje jer su slike pretamne i prevelike da bi ih se moglo efikasno prekriti. Poseban su problem greške u pisanju, ali kada ljudima kažem da neće nikog impresionirati tetovažom koju su platili manje od mobitela, uglavnom me tupo gledaju. Čak mi se dogodilo da me tip pita što može dobiti za 250 kuna. Prijateljski sam čovjeku rekao da si radije uplati mjesečnu članarinu u teretani ili curu odvede van – zaključio je Zele.
Sudeći prema novostima prikazanim na europskim i svjetskim tattoo konvencijama, svi rade više-manje iste stvari i nema nečeg novog ni inventivnog.
Uvijek alternativa
Slavni iz svijeta estrade ili sporta diktiraju trendove, ali i oni na sebi "crtaju" ono što su negdje već vidjeli pa zato imamo pune gradove ljudi s istim tetovažama, datumima rođenja, porukama i citatima poput "per aspera ad astra" i slično.
A povijesno gledano tetoviranje je uvijek bilo određena alternativa, dio kulture koji se odmicao i od povijesnih masovnih pojava. Činjenica je da je tetoviranje cvjetalo u svim dijelovima svijeta zajedno s mnogim drugim običajima o kojima se u modernim civiliziranim društvima danas s gnušanjem govori.
U prilog tome ide i izjava Charlesa Darwina: "Nema nacije na planetu koja ne poznaje fenomen tetoviranja".
Najstariji pronađeni arheološki tragovi koji upućuju na tetoviranje stari su otprilike 12.000 godina, a prvi je nepobitan dokaz ledena mumija Őtzi koja ima očuvane tetovaže. Pronađena je u Alpama između Austrije i Italije, a stara je oko 5400 godina. Nakon nje pronađen je niz mlađih ledenih mumija u grobnicama ruskih stepa, zatim egipatske tetovirane mumije te opisi grčkih, rimskih i egipatskih kroničara. Početak tetoviranja nemoguće je odrediti jer se neovisno razvijalo na cijelom planetu.
U novije vrijeme napisano je mnogo radova koji opisuju tetoviranje kao pojavu vezanu isključivo uz pripadnost određenim plemenskim, vjerskim ili supkulturnim skupinama, nerijetko implicirajući tu pojavu kao posljedicu devijantnog, amoralnog i asocijalnog ponašanja ili čak psihičke nestabilnosti. Ovakve teze baziraju se uglavnom na zastarjelim radovima psihijatara u službi europskih velesila korištenim za pravdanje kolonijalne politike. Domoroce u kolonijama prikazivali su kao mentalno zaostale divljake, a svaki spomen tetoviranja kao označavanja visokog društvenog položaja, plemstva i raznih dostignuća sustavno je zataškavan.
Tradicionalne tetovaže mogu se podijeliti u sedam skupina: plemićke, identifikacijske, one koje su oznaka postignuća, terapijske, obredne, dekorativne i kaznene.
Danas je jasno da tom ukrašavanju prijeti opasnost od masovnosti.
Možda bi bilo najslikovitije povući paralelu s tekstilom masovno proizvedenim u Kini. Imaju ga svi, ali ne i oni koji žele kvalitetu, kreaciju i unikatnu majstorsku izvedbu. A ako želite tetovažu, važno je da je napravite isključivo u uglednim salonima jer to vas štiti od bolesti.
>>Odlučili ste se za tetovažu? Biste li se usudili iscrtati nešto slično?
Samo reći NE.