Vozim se neki dan u prepunom tramvaju i jedan muškarac počne vikati 'Kakva je ona ljepotica bila u ‘Kapelskim kresovima!’', a drugi mu odvrati 'Što bila, još je'. Bilo mi je toliko neugodno da sam izišla na idućoj stanici – smije se glumica Nada Gačešić Livaković. Anegdota vezanih za ulogu partizanke Ine u kultnoj seriji 'Kapelski kresovi' umjetnica ima bezbroj, a susret s jednim obožavateljem bio je potencijalno opasan.
– Pobjegao je iz ludnice i ja sam ga pustila u kuću da me vidi. Uredno je sa mnom razgovarao. Ajme, kad su mi pozvonili iz hitne pomoći, umrla sam od straha, sjeća se glumica koju trenutno gledamo u reprizama čak triju sapunica, 'Ville Marije' na RTL-u te 'Ljubavi u zaleđu' i 'Loze' na HTV-u.
Govorili su joj da se ošiša
– Ljudi valjda misle da imam novca do krova koliko se vrtim po TV-u, ali glumci za reprize ne dobivaju ništa, što nije u redu. Nije pravedno da netko koristi tvoj rad do besvijesti, a da ti nemaš nikakve koristi od toga, kaže. Ipak, ništa joj ne može pokvariti lijepa sjećanja s brojnih snimanja, čak ni ono kada je u 'Kresovima' snimala na minus 22 u štiklicama i najlonkama, nakon čega su joj satima pokušavali potaknuti cirkulaciju. Jedno joj je od najdražih ono za 'Lozu'.
– Draga mi je uloga Jadranke jer je drukčija, govorila sam na drugom dijalektu i svi su me hvalili. Nakon snimanja željeli smo probati scene za idući dan, to nisam doživjela od studentskih dana! Bila sam ganuta kad sam u dva u noći doputovala na Zlarin, a ekipa me čekala budna da mi poželi dobrodošlicu – priča pa nastavlja: – Sva ta snimanja čine te mentalno mlađim jer upoznaješ i mlađe ljude. Nikad u životu, kažem da mi je to dar od Boga, nisam bila ljubomorna na neku mlađu osobu, veselim se svačijem uspjehu i želim da mladi ljudi rade u svim umjetničkim poslovima, ne samo glumci. Ljubomoru je, pak, osjetila na vlastitoj koži.
– Često su mi govorili 'Daj se ošišaj više!' To su mi uvijek govorili oni koji imaju tri dlake na glavi. Apsurd, sad ću se ja ošišati i onda će mi stavljati periku i umetke.
Mladolikost glumica zahvaljuje i tome što nikada nije pušila ni pila alkohol.
– Sve jedem, suhomesnate proizvode, čvarke obožavam, mast, ulje, slatko, ali umjereno. Okus alkohola ne poznajem. Probala sam bezalkoholno pivo, joj, gorko! Svi mi kažu 'Divno ti je iza ribe popiti malo crnog vina', ali još nisam probala, možda ću ovo ljeto – smije se Nada. Ovo ljeto, po običaju, sa suprugom, kirurgom Mirkom Livakovićem bit će u Kaštel Lukšiću. I dok ljetuje, glumica rano ustaje, zalije cvijeće, popije kavu i doručkuje, pa se suprug i ona s prijateljima čamcem prebace na Čiovo ili se odvezu do Rogoznice na kupanje. Na moru se voli i malo maknuti od ljudi jer joj u Zagrebu prilaze kamo god da dođe.
– Ljudi se jako užive u sapunice. Kad su se prikazivale 'Tajne', vikali su mi: 'Samo vi tražite svoj novac, što ona vama ne da vaš novac!' Jedna gospođa mi je za 'Villu Mariju', u kojoj je moj lik bio bolestan, rekla: 'Gospođo, nije vam dobro hodati s upalom pluća'. Ljudi su još prostodušni u poistovjećivanju glumaca s njihovim likovima i divno je kad uživaju na takav način – ističe. Odrasla je u Požegi uz tri brata. Jedan brat umro je s 18 godina, što Nada nikad nije preboljela. Bila je odlična učenica i bavila se sportom, jako je dobro igrala košarku, trenirala je i gimnastiku, rukomet, plivanje. Prije nego što je upisala ADU u Zagrebu, razmatrala je druge dvije opcije.
– Razmišljala sam o studiju arheologije, ali užasavam se buba i glista. Onda sam htjela upisati pravo, međutim, brzo sam shvatila da pravo i pravda nemaju veze jedno s drugim. Ja bih izgorjela na tom poslu i valjda umrla da tako trpim da ne pobijedi pravda! Život bih dala za pravdu. Sebi naštetim boreći se za nju. Kažem si: 'Daj, Nado, stani, što te se tiče, tebi nitko neće pomoći kad ti bude trebalo, što sam već stoput i doživjela, ali kad ja ne mogu drugačije, takva sam se rodila – kaže. Niz godina bila je na meti onih kojima je, kaže, njezina borba za pravdu smetala, osobito dok je bila članica Vijeća HRT-a i predsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika.
Borba za pravdu
– Jako sam im smetala jer se mene ne može kupiti, a pogotovo me se ne može kupiti da bih nekom drugom učinila zlo. Neki novinari su se pokajali zbog onog što su pisali o meni. Kad su me upoznali, rekli su: 'Pa vi ste divna osoba!' Dok sam bila članica Vijeća HRT-a, jedan kadar nisam odigrala na televiziji. Zanimljivo, čim sam otišla s HTV-a, dobila sam Zlatnu arenu i počeli su hvaliti moje sjajne uloge. Nikad u životu nisam imenovala ni jednog čovjeka da bih mu naštetila, ali ako sjedim u nekom tijelu i ne mogu kritizirati neku pojavu, zašto onda tamo sjedim? Volim svoju zemlju i borila sam se da ljudi imaju socijalno, mirovinsko, da dobiju honorare i da ih dobiju na vrijeme. Ako to znači da sam desničarka i nazadnjak, onda jesam, i to veliki. Kad sam otišla iz Vijeća 2007., program je bio vrlo gledan, a mislim i izvrstan. Nitko se nije mogao približiti HTV-u – tvrdi. Veseli se odlasku na pulski filmski festival jer je u konkurenciji film “Svinjari” njezina sina Ivana Livakovića, koji će u Puli ponosna mama prvi put vidjeti.
