Hrvatska nije suočena samo s ekonomskom, proračunskom ili strateškom krizom – muče je svi navedeni problemi zajedno s duboko ukorijenjenim psihološkim problemima. “Mehanički” problemi u načinu na koji se Hrvatska organizira mogu se teoretski razriješiti reformama, ali te reforme neće biti uspješne ako se osoba odabrana za mjesto premijera mora nositi s desetljećima negativne psihologije koja je njegovala cinizam, davanje prednosti osobnim interesima te kratkovidnost među ljudima.
Dosadašnji nedostatak djelotvornog vodstva stvorio je specifičnu bezvoljnost koja hrani našu disfunkcionalnu ekonomiju i gigantski birokratski aparat. Krivnja zbog činjenice da nikada nismo otišli dalje od razgovora o tome kako promijeniti zemlju nabolje leži upravo u nesposobnosti naših vođa da inspiriraju ili prošire domenu mogućega. Naša je kriza u svojoj srži kriza vjere. Želimo promjene nabolje, ali ne vjerujemo svojim liderima, a ni sebi.
Hrvatska je sada odabrala menadžera iz velike korporacije da obavi posao psihijatra i za sve nas bitno je da on uspije. Evo što mora učiniti u prvih sto dana vlasti kako bi pokrenuo stvari.
1. “Prste k sebi!“
Tihomira Oreškovića već sada nazivaju pijunom Tomislava Karamarka. Pojedinci u HDZ-u i Mostu uvjereni su da će ga moći kontrolirati kako im bude odgovaralo. Međutim, Orešković mora partnerima dati nemilosrdnu ocjenu trenutačne situacije, izazova koji ih čekaju u nadolazećim mjesecima te, najvažnije, naglasiti kakvo ponašanje očekuje od njih. Ako ovaj eksperiment ne uspije, oni svi gube i SDP će se vratiti na vlast. Ovo je golem izazov za sve, osobito za HDZ, ali poticaj im je moć i politička relevantnost, a potencijalna kazna SDP. Dogode li se Oreškoviću bilo kakva podmetanja, trebao bi sve javno iznijeti i odstupiti s vlasti. Bez jasno definiranog mandata i bez prave podrške iz HDZ-a i Mosta, Tihomir Orešković neće imati nikakve šanse za uspjeh i u tom bi se slučaju trebao vratiti u Amsterdam ili Kanadu.
2. Jasna vizija o budućoj slici Hrvatske
Hrvatskoj već 20 godina nedostaju vizija, misija i strategija. Ljudi neće slijediti vođu koji ne može jasno definirati viziju o tome u kojem smjeru želi povesti Hrvatsku. Rezanje plaća, gubitak radnih mjesta, privatizacija i svi drugi oblici restrukturiranja bolni su, ali predstavljaju put prema željenom stanju. Orešković mora predstaviti uvjerljivu viziju Hrvatske – potkrijepljenu konkretnim potezima s ciljevima koji su dostižni u relativno kratkom roku. Potreban mu je tim ljudi koji će ostaviti dojam da to može postići. Takvo što u Hrvatskoj nismo imali prilike vidjeti, ali bez toga nema naprijed.
3. Efikasna i dosljedna komunikacija
U Hrvatskoj izvrsno posluje industrija straha i histerije kojoj je osobni interes održavanje našeg disfunkcionalnog stanja i privilegija. Posvjedočili smo načinu na koji je ta industrija radila protiv Milanovićeve vlade – protesti protiv outsourcinga, protiv koncesije na autoceste i protiv reformi zdravstvenog sustava. Sada će se na čelu sila otpora naći povrijeđeni Zoran Milanović koji nema što izgubiti i nema nikoga tko će ga držati pod kontrolom, a pridružit će mu se i sindikati, neke nevladine organizacije te periferne stranke. Građani Hrvatske načelno podržavaju reforme, ali su prevrtljivi kada reforme utječu na njihove živote, ponajprije jer su naši dosadašnji vođe imali jako loš način komunikacije: kada ne znate kamo vodite zemlju, teško je objasniti odabrani put.
Tihomir Orešković ulazi u bitku odnosa s javnošću nezapamćenih razmjera i možemo se samo nadati da se dobro pripremio. Najvažnije je izgraditi vjerodostojnost, a tu je loše krenulo, s obzirom na to da su razni izvori iz HDZ-a i Mosta medijima priopćavali posve različite planove. Vrijeme je da se tome stane na kraj jer buduća vlada djeluje nekoordinirano, neusredotočeno, nepripremljeno i nedisciplinirano. Sva komunikacija o budućnosti mora poteći iz Ureda premijera. Vjerodostojnost i podršku Vladi moguće je graditi samo na jasnim, dosljednim i dobro objašnjenim temeljima. Osnovna poruka mora biti sljedeća: morali smo donijeti teške odluke, ove su promjene za opće dobro, pokušali smo imati milosti u provođenju, tražimo vašu podršku i idemo naprijed.
4. Priprema streljiva
Čak i uz najbolju viziju, ljude i komunikaciju na svijetu, teško se boriti s hrvatskom inercijom. Orešković možda i ima vizije bolje budućnosti, ali mora upozoriti narod i na alternativnu ekonomsku situaciju koja nas čeka u 2016. i 2017. godini ako nešto ne promijenimo. Ta situacija uključuje više poreze, niže mirovine, smanjen opseg zdravstvenih usluga, gubitak radnih mjesta i dodatan odljev mozgova. To je alternativa, a on je mora živopisno, razumljivo i dosljedno predstaviti. Svaki protest i blokiranje reformi trebalo bi suočiti s ovom antivizijom naše budućnosti: “Ako se protivite reformama, protivite se i boljoj budućnosti, a ta tama izgleda ovako”.
5. Izbavljenje privatnog sektora iz okova
Orešković mora izazvati privatni sektor na djelovanje. Mora smanjiti porezni i administrativni teret privatnog sektora, ali mora inzistirati i na tome da privatni sektor postane aktivniji u izgradnji umjesto u kukanju – treba se usredotočiti na izvoz, proširenje stranih tržišta, spajanje tvrtki te istraživanje i razvoj. Osobno bih donio sljedeće izmjene:
● Smanjio bih potraživanja za 161 parafiskalni namet za 30% uz najavu dodatnog reza od 20% u roku od 12 mjeseci. Popis od 161 parafiskalnog nameta bio bi revidiran i srezan na 50 nameta u roku od 18 mjeseci. Inzistirao bih na blokiranju uvođenja novih nameta u iduće četiri godine.
● PDV bi se plaćao tek nakon što potraživanja sjednu na račun. Kazne za lažno predstavljanje nenaplativih potraživanja bile bi utrostručene.
● Svi bi poslovni subjekti dobili sažetak regulatornih propisa koje moraju zadovoljiti u roku od šest mjeseci. Od toga perioda nadalje, ove bi se informacije dobivale po osnutku poduzeća. Ovo jednostavno rješenje prenosi teret praćenja našeg regulativnog labirinta na birokraciju i u tom se slučaju vlasnici poduzeća više ne bi morali igrati pogađanja.
● Inspekcije bi imale preventivnu prirodu. Ne bi bilo nametnutih kazni sve dok se ne izda prethodno spomenuti sažetak regulatornih propisa, osim u slučaju zdravstvenih i sigurnosnih propusta. Prvo bi se uručivala opomena s rokom od 60 dana za ispravljanje nepravilnosti. Drugo kršenje pravila dovelo bi do uručenja opomene s rokom od 15 dana, a treće kršenje bilo bi popraćeno kaznom.
6. Poštovanje poreznih obveznika
Hrvatski porezni obveznici uzdržavaju državu i zaslužuju više poštovanja. Učinio bih sljedeće:
● Podigao bih porez na igre na sreću za 40% i 80% tako prikupljenih sredstava preusmjerio bih na reduciranje poreza na dohodak. Preostalih 20% preusmjerio bih na formiranje fonda za prekvalifikaciju radnika iz javnog sektora koji ostanu bez radnih mjesta.
● Na razinu pomoći za nezaposlene, umirovljene i invalide ne bi utjecali honorarni poslovi sve dok ta zarada ne premašuje 100% iznosa te pomoći.
● Parafiskalni nameti za individualne porezne obveznike, uključujući i HRT-ovu pristojbu, bili bi bez odgode smanjeni za 20% te za dodatnih 10% u roku od 12 mjeseci.
● Tehničke preglede za vozila stara manje od šest godina bilo bi potrebno obavljati jednom u dvije godine. Cijena registracije vozila bila bi smanjena za 30% za one koji plate za dvije godine odjednom.
● Uvođenje jednogodišnjeg pomilovanja za sve koji imaju neprijavljene i neoporezovane prihode u drugim zemljama, ako se plate svi porezi u Hrvatskoj. Nakon toga, oni koji još skrivaju prihode vani bi bili suočeni s porezima od 90% i dodatnim kaznama.
● Saborskim zastupnicima plaća bi bila umanjena za 15% i izgubili bi 1% od svoje godišnje plaće za svaki dan izbivanja iz Sabora – osim ako su službeno spriječeni.
● Inzistirao bih na pokretanju kriminalne istrage zbog navodnih dugoročnih krađa u Hrvatskim autocestama.
● Rok za odgovor na sve upite poreznih obveznika bio bi 15 dana.
7. Prodaja Nove Hrvatske
Ove su promjene tek početak, ali predstavljaju temelje za zdravu i produktivnu radnu atmosferu dok istodobno rasterećuju privatni sektor i porezne obveznike. Reforma naših temelja osigurava usredotočenost na bitne promjene umjesto kozmetičkih. Rasterećenje privatnog sektora dovelo bi do ekonomskog rasta, izgradilo bi pouzdanje u naše sposobnosti i dovelo do optimizma u razmišljanju o budućnosti, a smanjio bi se i naš strah od promjena. Nakon četiri godine destruktivnog vodstva, napokon bi u prvom planu bili rast i razvoj. Predložene bi promjene pomogle u prodaji vizije Nove Hrvatske poreznim obveznicima, čija je podrška prijeko potrebna kako bi u roku od 120 dana došlo do promjena u javnom sektoru.
>> Božo Petrov: Ja i Karamarko ulazimo kao potpredsjednici Vlade
najvažnija zadaća Oreškovića nije prvih sto dana već slijedećih 5 dana.treba javno sazvati sve saborske zastupnike Mosta i Domoljubne koalicije u jenu dvoranu i na jadan skup i reći im:dajte mi podršku javnu ,sada i stopostotnu,dajte mi vaše kandidate za ministre i zamjenike i ja ću odabrati ili predložiti bolje i sposobnije.ministarstva će voditi oni koje ja predložim ili izvolite naći novog mandatara.ove svakodnevne ucjene mi hoćemo ovo,mi smo sposobni za ovo,Petrov jedno,Grmoja drugo moraju prestati ili je bolje čim prije na izbore.