Sjever i zapad jedini su smjerovi iz koji se dosad činilo da ne pušu vjetrovi koji prijete Europskoj uniji. Svugdje drugdje EU je suočen s kriznim situacijama na svojim granicama.Na istoku ratni sukobi u Ukrajini i novi hladni rat s Rusijom. Na Bliskom istoku pokušaj stvaranja islamskog kalifata u kojem kao strani borci sudjeluju i neki državljani europskih zemalja, potencijalni teroristi koji će sutra napadati ciljeve na području Europe.
Na jugu kaos u Libiji, koji su neke europske zemlje poput Francuske u znatnoj mjeri same pomogle stvoriti, ali i raspadanje poretka u nizu drugih država Afrike, što sve dovodi do dosad nezabilježenog migracijskog pritiska na EU.Velika reforma EUI uza sve to, unutar EU, ali na samom jugu, ekonomska kriza u Grčkoj koja stvara i egzistencijalnu krizu eurozone. U usporedbi s krizama na jugu i istoku, sjever i zapad Europe izgledaju kao cvjetna livada. No, i to se upravo mijenja: Velika Britanija formalno počinje pregovore s ostatkom EU o reformi čitave Unije, odnosno o novom povlaštenom položaju za Ujedinjeno Kraljevstvo, a o ishodu tih pregovora ovisi hoće li građani Velike Britanije na referendumu koji se sada mora održati do 2017. odabrati ostanak ili izlazak iz EU.Ostane li ta zemlja u EU, ostatak Europe morat će joj dati ustupke koji bi mogle pokrenuti lančanu reakciju svake druge države koja bi željela imati posebna prava i obveze u Uniji, skrojene po svojoj mjeri. Izađe li Velika Britanija, Europska unija mogla bi se raspasti.
Referendum o ostanku ili izlasku Velike Britanije postao je neminovna stvarnost nakon što je britanski premijer David Cameron premoćno osvojio još jedan mandat na izborima početkom svibnja. Prije dvije godine, u siječnju 2013., obećao je da će raspisati referendum o EU do kraja 2017. ako pobijedi na izborima 2015. i sada se to obećanje pretvara u stvarnost. Neki u EU možda su se nadali da će Cameron izgubiti pa da će pitanje biti skinuto s dnevnog reda jer je Laburistička stranka išla na izbore s obećanjem da neće biti referenduma o EU. No, sada kad su izgubili izbore, i laburisti su promijenili stav, podržavaju referendum i kažu da shvaćaju da Britanci žele odlučiti o ostanku ili izlasku iz EU. Premijer Cameron obećao je da će na tom referendumu voditi kampanju za ostanak EU pod uvjetom da do tada prisili Bruxelles na značajnu reformu Unije i izbori nove pogodnosti za Veliku Britaniju kao zemlju članicu.
Ta borba počela je prošlog tjedna na summitu u Rigi, a nastavit će se na redovnom summitu EU u Bruxellesu krajem lipnja.Još nije sigurno kako će izgledati ta velika reforma EU, ali ono što se zna jest da Cameron želi zadirati u slobodu kretanja radnika. Propisi EU sada kažu da je to temeljno pravo i da ne smije biti diskriminacije radnika iz jedne države EU u drugoj državi EU, no Cameron ne želi da radnici iz, primjerice, Poljske ili Rumunjske ili Hrvatske automatski uživaju iste pogodnosti u Velikoj Britaniji kao domaći radnici. Želi im ograničiti pravo na dječji doplatak, pravo na stanovanje, na porezne olakšice – barem prve četiri godine njihova rada u Velikoj Britaniji.
Nije nimalo čudno da su gotovo sve članice EU iz istočne i srednje Europe u startu protiv takve ideje. Druga stvar koju Cameron želi mijenjati jest postulat da se EU konstantno kreće prema “sve tješnje povezanoj Uniji”, što je još od 1957. zapisano u preambuli temeljnog ugovora EU. Britanci u toj formulaciji vide opasnost od kretanja prema europskoj federaciji. Treća stvar koju Cameron želi jest da nacionalni parlament dobije ponovno neke ovlasti koje je izgubio, odnosno postupno ih je predao Bruxellesu.
Lisabonski ugovor
Problem sa sva ta tri zahtjeva je što to znači da bi trebalo mijenjati temeljni ugovor EU, a promjena Lisabonskog ugovora može biti dugotrajan i težak proces jer zahtijeva referendume u državama članicama, čiji je ishod uvijek neizvjestan. Zato mnogi, uključujući i Nijemce i Francuze, žele izbjeći bilo kakve promjene Lisabonskog ugovora, barem u ovom desetljeću. No, britanska vlada osnažena je izbornim rezultatom i stvarnom prijetnjom da će Britanci na referendumu odabrati izlazak iz EU ne dobiju li barem nešto od onoga što žele. Britanci su dosad dobivali signale da njihove zahtjeve nije moguće ispuniti, no ministar vanjskih poslova kaže da je to normalno: “Ljudi kažu ne, ne, ne, to nije moguće napraviti, sve do trenutka kad kažu O.K., napravit ćemo to.” Bruxelles i cijela Unija bit će sljedećih godinu-dvije zaokupljeni britanskim pitanjem.
>> Najveća prepreka rastu je uvjerenje da država može riješiti društvene probleme
daj Bože da im referendum uspije i da se EU raspadne! to je za nas jedini spas od ove sodome i gomore koja dolazi iz EU u vidu nametanja homoseksualnih brakova i višegodišnjeg uništavanja domaće industrije uz davanje milodara zvanihh EU fondovi kako bismo postali još ovisniji o našim "EU dobrotvorima"!!!!