San Jose, Los Angeles, Detroit...može bit i Pariz i London, svugdje gdje se okupi Oliverova željna publika vlada jednaki naboj i razdraganost. Od prve do zadnje minute ori se pjesma u zboru i tako tri puna sata. Svi se slažu da nikada i nitko neće zauzeti mjesto koje je u Hrvatskoj glazbenoj povijesti obilježio Oliver Dragojević. Turneja je naporna i zahtjevna, no on to odrađuje na visokoj profesionalnoj razini, s lakoćom prilazi svakom novom izazovu, a prije i poslije koncerata rado se druži sa iseljenicima, koji zapravo nikada niti nisu otišli iz domovine, dijelom zahvaljujući Oliverovim pjesmama koje se sluša i prenose s generacije na generaciju. Tako u dvoranama uglas pjevaju baka, mama i kćer, porijeklom s otoka Krka. Baki je bilo 5 godina kad su njeni doselili u San Pedro u potrazi za novim životom, ali vezu s rodnim krajem najlakše je bilo održati pjevajući naše pjesme, ponajviše Oliverove. Nisu imali problema niti s najnovijim uspješnicama, jer tko Olivera jednom čuje zavoli ga zauvijek.
- Oliver je utjelovljenje svega što smo ostavili u domovini. Pjevajući njegove pjesme čujemo šum našega mora, miris borova, kriku galeba-neprocjenjivo. Uz sve to još uvijek odlično izgleda, što znači da ce nam se vratiti i ubuduće - ushićeno je rekla Antonija Cooper, koja je sa društvom stigla iz San Diega.
Između koncerata Oliver, Nina, Ljilja i Tedi posjetili su Grgich Hills Estates u Napa Valleyu, čuvenoj dolini u kojoj se uzgajivači kalifornijskih vina s poštovanjem pričaju o Miljenku-Mike-Grgichu, vinaru porijeklom sa otoka Pelješca koji je u ove krajeve stigao još 1959.godine. Predanim radom ostvario je svjetsku slavu te je njegov chardonnay jedno od najcjenjenijih vina na vinskim kartama najprofinjenijih restorana i vinoteka.
Ekipa je provela nekoliko sati u kušanju vina, druženju sa Miljenkovom kćeri Violet i Ivom Jeremazom, direktorom proizvodnje, koji su im uručili poklone za sjećanje na susret u sunčanoj Kaliforniji. Još bi ostali ali ih je čekao dugi put do Sacramenta gdje su ih u Hrvatskom domu čekali predstavnici zajednice u glavnom gradu ove američke države. Njih stotinjak se drugi dan autobusima uputilo na nezaboravan koncert u San Jose.
Prije subotnjeg nastupa u San Pedru, Oliveru je uime Hrvatskog generalnog konzulata u Los Angelesu uručeno priznanje za doprinos promicanju hrvatske glazbe i kulture u svijetu, te za neumorni 40-godišnji rad. Na domjenku u hotelu "Shade' na Manhattan Beachu, mondenom dijelu kalifornijske obale Olivera je dočekalo ugodno iznenađenje. Lokalni gospel zbor otpjevao je Oliverovu pjesmu "Majko", te iako se boreći s hrvatskim riječima njezino su izveli svaki vers kao da im znaju značenje. Još jedan dokaz da glazba ne poznaje granice i da spaja ljude svih boja i običaja.
- Ne dogodi vam se često da netko drugi tako toplo otpjeva pjesmu koju sam toliko puta izveo u svojoj karijeri, kao što je ova skupina razdraganih pjevača ovog zbora. Ovo je veliko priznanje i zbilja sam ganut pažnjom kojom sam obasut na svakom koraku. Ova turneja nije samo serija koncerata kojima častimo naše obožavatelje, nego i druženja koje ce mi ostati dugo u sjećanju. Proputovao sam svijet i najčešće što sa sobom ponesem su upravo toplina kojom me napoje naši ljudi, pa će tako biti i ovom prilikom. S veseljem idemo iz grada u grad s pozornice u avion i tako će biti rano ujutro kada letimo za Detroit u kojem sam bio jako davno.
A Detroit ih je dočekao raširenih ruku. Glasno su pozdravili Ljiljanu Nikolovsku koja je i nakon koncerta satima čavrljala i slikala se sa razdraganim obožavateljima. Tedi Spalato i Nina Badrić izvodili su pjesme tako nadahnuti i opijeni veseljem razdragane publike.
- Kada se nađete u prepunoj dvorani u kojoj nitko više ne sjedi na mjestu nego uglas prati svaku nasu versu, plješće od prve do zadnje pjesme, ne možete nego poželiti da večer potraje do jutra. Ta izmjena emocija i energije izbriše i zadnji trag umora i ostaje u sjećanju dugo - ushićeno nam je u dahu rekla razdragana Nina Badrić, koju dobro raspoloženje drži već puna dva tjedna. Tom veselju doprinijeli su i šopinzi zbog kojih je već morala kupiti novi kofer.
Na koncertu u Detroitu Oliver je dobio još jedno priznanje. Ovoga puta iz ruku 12-godišnje djevojčice Melite koja je napravila poster na temu "Moj idol" u kojem je ispričala priču nadahnutu Oliverom. Hrabro je prekinula Oliverov nastup i uručila mu svoj rad. Bilo je to nesvakidašnje ali i predivno iznenađenje Oliveru koji nije skrivao koliko mu znači što i najmlađi u njemu vide uzor. Konačno je osvanuo jedan ležeran dan bez jurnjave na tonsku probu ili u garderobu, pa su se svi razmilili po gradu koji je lijep, ali devastiran slabom ekonomijom. Detroit je jedan od američkih gradova koji je bankrotirao, što se vidi na svakom koraku. Šetajući gradom, Ljiljana je naišla na beskućnika koji pred hotelom svira i s njim se podružila, popila kavu i podijelila kolač! Pa, gdje toga ima? Ostatak ekipe se spremao na proslavu 35 godina mladog perkusioniste Iana. Nije bilo torte, no dovoljna je bila šnitica cheesecaka da se simbolično puhne u svjećicu. Slavlje neće dugo trajati jer opet treba na put, ovoga puta u predivni Chicago.
